DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 85

85 je takodjer privatno-pravnoga interesa, naime točke glede poreza i vojne dužnosti. Vrlo je naime vjerojatno, da su si pojedine poglavice dali izdati od kralja diplome, kojim se potvrdjuje, da ne imadu plaćati kralju „census", i da nisu dužni dati za rat, koji bi kralj vodio za obranu uže Ugarske

394

) (quando aliqui invaderent sua regalia confinia), više od IO

395

) vojnika konjanika, i to na trošak kralja, čim predju Dravu, dok god rat traje. To pokazuje sama forma

396

) memorijala, koja počimlje sa intitulacijom, ne ispustiv niti riječi: dei gratia rex. Dokaz za ovo shvaćanje pruža nam i Ker

ehelich,

2

''*

1

) koji veli, da mu predleži stari manuskripat, koji sadržaje različite starine, a medju ostalim bilježi, da se nalazi u arkivu Zrinskih listina kralja Kolomana, dana Mrmonji Subiću

898

) god. 1102., iz koje proizlazi, da je Singidunus™) g. 1102. upravljao zagrebačkom biskupijom. Nakon sklopljenoga državopravnoga ugovora izmedju Kolomana i 12 hrvatskih plemena,

400

) kao pretstavnika hrvatskoga naroda, bude Koloman svečano okrunjen za kralja hrvatsko-dalmatinskoga u Belgradu Da se to tiče uže Ugarske, razabire se odtuda, jer se govori dalje o prelazu Drave, kao o stvari, koja se po sebi razumije. Hrvatska medjutim imala je svakako i druga confinia, osim sjevera. — Velika je bila naime razlika, je li se vodi rat za obranu zemlje, ili vojna ekspedicija izvan domovine. Tako još i po zlatnoj buli Andrije II. nisu „servientes" dužni ići na vojsku izvan granica zemlje, van na trošak kralja, dočim ako navali neprijatelj na zemlju, svi su dužni latiti se oružja: si exercitus venerit super regnum, omnes universaliter ire teneantur (art. 7.). ;

'

05

) Rački: Hist Sal. ima pogreškom tiska XXX. — Sišić je u svojoj citovanoj raspravi p. 54 sq. dokazao, da ovo nije, kako je Horvat p. 56 mislio, smiješno, već da i taj broj odgovara običajnim obvezama onoga doba za feudalnu vojsku kraljevu, kojom po volji raspolaže; cf. Smičiklas: Cod II. p. 262, gdje Bela III. g. 1193. daje krčkom knezu Bartolu županiju modrušku uz uvjet, da ga služi unutar države sa 10 konjanika, a izvan države sa četiri, a dolazit će, kad bude hrvatska vojska (exercitus chroaticus) pozvana na vojsku. Dakle za čitavu županiju 10 konjanika. Cf. takodjer: Smič. Cod. IV. 144. 39e

) Büdinger: o. c. p. 128. Kršnjavi: 1. c. p. 139 veli, da je ova noticija napisana po starom privilegiju, ali se nema smatrati točnom kopijom, već izvatkom. Cf. i p. 142. gdje veli, da trogirska apendikula sastoji iz tri dijela, napisa naime, pripovjest i i pravne ustanove. Sr. takodjer Sišić: 1. c. p. 62. a9T

) Historiarum Ecclesiae Zagrabiensis partis primae tom. I. 711. 398

) Jedan od reprezentanata, koji su sklapali pacta conventa. 399j Singidnnus je jedan od svjedoka glasovite Kolomanove listine od g. 1102. kojom potvrdjuje prava samostana opatica sv. Marije u Zadru. Smičiklas: Cod. II. N. 6. pagina 9. 40u

) Dakako, Koloman nije sam sebe mogao osuditi kao osvajača prije sklopljenoga sa Hrvati ugovora, pa je posve naravno, da je on izbor svoj, udjelotvorcn u činu sklopljena ugovora, smatrao tek priznanjem svoga navodnoga nasljednoga prava, pa zato i broji godine svoga hrvatsko-dalmatinskoga vladanja od bitke kod Gvozda god. 1096. kako nam to svjedoči trogirska diploma od g. 1108. „Anno XII. regni mei". Katona: Epitome I. p, 239 veli: Sed cum Colomanus hic annos regni non tam hungarici, quam Dalmatici, quod victo caesoque Petro consecutus est, anno 1096. numerat.