DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 2

2 se sa pečatom take vrsti služili prvorodjeni sinovi kraljeva francuskih i ugarskih. Medju inim pozivlje se i na pečat Bele sina Bele. IV., na kojem je prikazan Bela na konju sa kacigom na glavi, u desnoj ruci držeći sulicu, a u lijevoj štit. Pečat ima napis: Bela Dei gracia dux tocius Sclavonie, Dalmacie, Croacie.

5

) Medjutim naša trogirska listina nikako nije mogla poticati od Kolomana brata Bele IV., kako misli Perger, i to za to ne, jer je Koloman bio dux Croatiae g. 1226.,

6

) dočim je g. 1151.,

7

) kako pripovijeda Lucij, kralj Gejza ovu ispravu potvrdio, i od riječi do riječi opetovao Kolomanovu listinu sa nekim dodacima. Ovu Gejzinu listinu označuje Lucij kao originalnu. Listini doduše manjka pečat, ali se polag Lucija vide probušci, na kojima je bio pečat. Trogirsku diplomu potvrdio je g. 1197. i kralj Emerik, kako to spominje Lucij u djelu: De regno etc. lib. VI. cap. 2. i Memorie p. 20. i 22.

8

) Da je listina trogirska ili bolje rekuć listina takova sadržaja morala biti izdana gradu Trogiru po kralju Kolomanu, dokazuje i činjenica, da Gejzina listina od g. 1142. imade dodataka, kojih listina od g. 1108. ne poznaje. Pošto su ovi dodaci od koristi za Trogirane, kao odredba, da Trogirani nisu dužni plaćati ni kralju ni njegovim ljudima nikakav danak, pa dalje odredbe glede taoca, povlastice domaćega sudovanja i slobode trgovanja, to bi ova prava sigurno bila stavljena u stariju ispravu, da je ova falsifikovana. To je medjutim nemoguće i zato, što je premalo vremena proteklo od Kolomana do Gejze, a da bi kraj važnosti i opširnosti pravica, sadržanih u Kolomanovoj ispravi, moći bilo samo i pomisliti, da je Gezi kriva isprava služila podlogom njegovoga privilegija od g. 1142, što gaje Lucij označio originalnom poveljom. U ostalom su ta privilegija bila notorna, jer nisu podijeljena samo Trogiranima, već i ostalim gradovima Dalmacije. Iz svega do sada izloženog slijedi kao prilično sigurno, da se je originalna listina Trogirska bila tekom vremena izgubila, pa je kašnje pečata ovu ispravu sumnjivom, što nije istinito. Perger govori ob ovoj listini na dva mjesta, str. 96 i 116, gdje spominje i listinu Petra Krešimira od g. 1071., koja je jedina uzdržana listina sa visećim pečatom kralja, gdje sjedi na prijestolu. Sr. Lucius: De regno Dalmatiae et Croatiae 1. VI. 5

) Schwartner : Introductio in artem diplomaticam praecipue hungaricam. Pesthinii 1790. (II. izdanje Buda 1802.) donaša u Tab. II. fig. 8. (u II. izd, Tab. V.) sliku ovoga pečata po diplomi od g. 1268. — Schwartner u ostalom ne prigovara pečatu Kolomanovu na listini danoj 1108. gradu Trogiru, ili kako on pogrešno veli Spljećanima, koju pogrešku opetuje Perger, 1. c. p. 96. 6

) cf. genealogiju u Lucija: De regno etc. T

) Smičiklas, Codex II. br. 52. stavlja ovu ispravu u godinu 1142. 3

) Ove Emerikove listine nema ni u Kukuljevićevom, ni u Smičiklasovom kodeksu. Isto tako nema je ni Fejér ni Wenzel. — Lucij: Memorie p. 20. veli, da je Emerik privilegu dodao neke: parole i contenendo più tosto dichiarationi communi à tutte le città délia Dalmatia.