DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 3
3 neko starom prepisu dodao pečat, načinjen po primjeru pečata sa likom konjanika. 9 ) Svakako valja ovdje istaknuti, da ugarski pečat, 10 ) koji nam je sačuvan od kralja Kolomana prikazuje kralja na prijestolu sjedeći sa napisom : Colomanus dei gratia Ungarorum rex. Pečat taj nije viseći, već na pola pritisnuti. 11 ) Viseći pečat rabio seje u ugarskoj kancelariji tek u XII. stoljeću, dočim se je u XI. stoljeću rabio pritisnuti pečat (sceau plaqué, aufgedrücktes Siegel). 12 ) Prema gore spomenutom opisu Lucijevom : „à questa (scilicet copia) v'e stato cucito Ï cordone di seta, dal quale pende un sigilo di cera antica," nije moguće sa sigurnošću reći, da li je to viseći pečat, ili na pola pritisnuti. Isprava trogirska imade po Smičiklasovom kodeksu kao simboličku invokaciju chrismon, 13 ) kako je imadu i ugarske listine kralja Kolomana, 9 ) Pečati sa likom konjanika bijahu već poznati u Njemačkoj uli. stoljeću, al se počinju češće upotrebljavati tek u 12. i 13. vijeku. Markgrof Ernst austrijski, rabi g. 1075. takav pečat. Bresslau: Handbuch der Urkundenlehre, I. p. 968. — Sr. Mabillon: De re diplorn. t. I. tab. 443, gdje je prikazan pečat Ljudevita: „designati régis" od g. 1106. Ovdje je slika Ljudevita na konju, a drži u desnoj ruci zastavu, a u lijevoj uzde. Karakteristično je, da nema na konju sedla, a i kralj je bez ostruga. (Sr. s tim pečat Belae ducis od g. 1268., gdje se to oboje na liku nalazi.) 10 ) Opis pečata sa slikom ima Fejérpataki: Kâlmân kirâly oklevelei. Budapest 1892. str. 26 i 87. Pečat se nalazi na povelji danoj vesprimskim opaticama. — Listina kralja Kolomana od g. 1111., kojom potvrdjuje crkvi rapskoj povlastice i županije podijeljene joj od Krešimira g. 1071. (Smičiklas, Codex IL Nro. 19. str. 22) ima takodjer viseći pečat Kolomanov sa istim likom i napisom. Ovu je medjutim listinu skupa sa Krešimirovom, koja takodjer prikazuje na priestolu kralja, koji kao i kod Kolomana drži u desnici žezlo, a u ljevici globus (cf. Rački, Documenta No 67. str. 88), označio Šuflaj u : Szâzadok od g. 1905. str 297 i si. falsifikatom. — Sr. takodjer Lucij : Memorie str. 19, gdje veli, dei quale (seil. Colomano) non si trova alcun originale in tutta la provincia. n ) Pečat je doduše vezicom pričvršćen, ali sasvim tijesno uz pergamenu. Cf. Fejérpataki: 1. c. str. 26. Pola pritisnuti pečat, kako ga Fejérpataki 1. c. zove, je prelaz od pritisnutoga pečata u viseći. Cf. Šuflaj: I.e. str. 311. op. 58. Pola pritisnuti pečat metao se je na prednju stranu pergamene, pa je ovaj način pečatanja bio prelaz od pritisnitoga pečata k visećemu. 12 ) Viseći pečat počinje se rabiti u kancelarijama srednje Evrope odma početkom dvanaestoga vijeka. Sigurno je, veli Erben-Schmitz-Redlich, Urkundenlehre, München und Berlin 1907, I. 227, francuski kralj Ljudevit VI. počam od g. 1113. rabio viseći pečat. Pečat taj visi na vrpci od bijele kože ili od svile, ali pečat Ljudevita VII. na lanenoj vrpci. — Najstariji sačuvani viseći pečat nalazi se na povelji Konrada III. od god. 1138. Paoli-Lohmeier III. 2. p. 317. Kraljevo ime meće se sve do polovice XII. vijeka vazda u nominativu. Ovome pravilu posve odgovara i napis Zvonimirov na listini 1083. (Rački : Doc. 114. Šuflaj: 1. c. 311. op. 62.) Da ima iznimaka dokazuje pečat Ladislava: A magy. nemzet tört. (Millen, izdanje) II. 138. 13 ) Simbolička invokacija imade lik krsta, koja imade tri periode. U prvoj je rabio radi progona kršćana prikriven krst; u drugoj kosi krst (X) uz chrismon Konstantina; u trećoj jednostavni krst. Paoli, 1. c. III. 146. *
