DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 73
73 ljevski naslov. Statuti ili constituit regem je terminus za ustoličenje kralj a krunidbom . 34 7 ) Nije nevjerojatno, da se i riječi požunske kronike: „1098. Colomanus rex coronatur et frater eius Almus diadema induitur" u istinu odnose na hrvatsku krunidbu Almovn, pa je sastavljač kronike vadeći iz starih vrela svoje podatke, ovu stvar zbrkao, kano da bi Almo bio krunjen — jer to i ništa više ne znače riječi: diadema induitur — za Kolomana, ili istodobno s Kolomanom. 348 ) Ovo je tim vjerojatnije 347 ) Sr. Dlugossii, Historiae polonicae p. 131 : (imperator) Polonorum regem constituit. — Ipak držim, da Almo nije bio krunjen hrvatskom (Zvonimirovom) krunom, jer je bio proti volje naroda narivavan, kako ćemo vidjeti kašnje. us ) Marczali u cit. povjesti p. 186 shvaća ovo mjesto, kano da je Almo, časom kad je Koloman krunjen, ovjenčan herceškom krunom. To bi svakako bilo nešto novoga i neobičnoga, ali za takove krunidbe nemamo nikojega temelja. Nu Marczali je i sam uvidio neosnovanost toga mnijenja, jer u svom kašnjem vrlo zanimivom i poučnom djelu: Az Arpadok és Dalmâczia, Budapest 1898. p. 76. veli, da je Koloman „ostavio neko vrijeme svog brata Alma u položaju hercega, pak ga je, kako se čini i krunio, i tek kašnje premjestio u strane preko Tise." Jedva treba spomenuti, da je ovo u protuslovlju sa zadarskim dokumentom, koji izrično veli, da Ladislav „Almum . . . . statuit regem." — Pauler je vrlo oprezan. U svojoj povjesti pag. 157 tek veli pod navodnim znakom, da je Ladislav Kima postavio kraljem: „Kiralylyä tette." Na strani pako 177 veli: „Kolomana okruniše, ali i čelo Almovo je resio diadema." — Zanimivo je motriti, kako to pitanje riješavaju stariji ugarski historici. Pray: Annales I. p. 88 cituje zadarsku diplomu, kao jedino vrelo, pa veli: Ladislaus Croatiae Almum nepotem suum regem praeficit. Abhinc Sclavoniae Banorum dignitas ad regum Hungariae jura tradueta est, cuius ratio et multiplex et pro temporum habitu varia fuit. Nam qui Regum aut filii aut cognati erant, fere Ducum aut Regum, saepe etiam Gubernatorum titulis gaudebant. Serius postea Dalmatiae ac Croatiae eodem nomine praefectos datos comperio, qui alias seorsim singulas, saepe conjunetas provincias moderabantur, quin unius quoque praefecturae honoribus, ne potentia in dominatum verteretur, plures ornatos, neque diuturnos magistratus fuisse constat. Almo itaque ea dignitas omnium primo sub regis nomine ab Ladislao obtigit. Značajno je, da Pray dodaje: „Atque id prudentissimo consilio factum." Za Prayom se povadja Palma: Notitiae rerum hungaricarum, Tyrnaviae 1770. p. 158. Fessier: Die Geschichte der Ungarn und ihrer Landsassen, Leipzig 1815. I. p. 489. veli, da je Ladislav imenovao u Hrvatskoj Alma za kralja: „mit der Pflicht des ungarischen Königs Oberherrltchkeit stets anzuerkennen (tvrdnja, za koju nema potkrepe u vrelima); das war ein politischer Missgriff, an sehr betrübten Folgen fruchtbar." Klein u II. izdanju Fesslerove povjesti (Leipzig 1867) I. 180 već ispravlja tu političku pogrešku time, što jednostavno ispušta cijelo ovo mjesto o Almu, pak veli: „Die Verwaltung des Landes aber übertrug er seinem Neffen Almos." Na strani 194 veli: Almos musste sich begnügen, Regent von Croatien (ob mit dem Titel eines Königs oder Herzogs, ist unentschieden) unter ungarischer Hoheit zu sein. Ovdje citira Klein : Thuroczy, II. 59. ali ovo mjesto tek spominje, da je Almo priznao Kolomana pravo primogeniture: „praeferendo ipsi coronam regni" (seil. Hungariae). cf. Spânyik: Hist. prag. 1825. p. 153. Za primjerom Kleinovim poveo se inače vrijedni i zdušni historik, prerano žalibog umrli Jdszay: A magyar nemzet napjai az arany bullâig, 1855. p. 368. Jednako: Szalay (njemačko izdanje) I. p. 220, veleći, da je Koloman regentom novo organizo-
