DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 74
74 što znamo, da se u ovoj kronici ili bolje anuama nisu pisali dogodjaji suvremeno, kako je to jur istaknuo Marczali. 3 ^) Ako hoćemo jasno odgovoriti na pitanje, na kojoj pravnoj bazi je Almo zavladao, moramo biti na čistu sa vrlo prepornim pitanjem, na kojem je pravnom naslovu Ladislav zavojevao Slavoniju. Malko svjetla će nam doći u to pitanje, ako poredamo kronologičkim redom najstarije vijesti, koje o tom imamo. God. 1091. zadarski dokumenat) veli: tempore, quo Vladislaiis Pannoniorum rex, Croaciae invadens regnum domnum Almum . . in illo statuit regem. God. 1091. Ladislav piše opatu Oderiziju : 351 ) Sclavoniam jam fere totam acquisivi. Oko g. 1230. Tomo arcidjakon spljetski piše u cap. XVII: Posije smrti kralja Zvonimira nije ostao ni jedan nasljednik. „Sic ergo tota vane provincije imenovao Alma. Isto tako Szalay-Barôty: I. 181. Acsâdy: A magyar birodalom torténete. Budapest 1908. I. veli da je Koloman upravu nove tekovine povjerio bratu Almu, pak spominje i neki navodni prepor izmedju pape i Ugarske glede Hrvatske. Svi ovi pisci znadu za zadarski dokumenat, pak usljed toga posvema naravno daju ovome prednost pred kronikama, koje su nastale, kako znademo, tek u kašnje vrijeme. Taj zadarski dokumenat iznio je na svijet prvi Lucij u svom glasovitom djelu: de regno Dalmatiae et Croatiae, štampanom prvi put u Amsterdamu g. 1666. Razumljivo je stoga, da Bonfinij (izdanje Hanoviae 1606. p. 224.) pisac 15. vijeka, koji očito nije znao za zadarski dokumenat, piše na temelju starih kronika, samo o pomoći, koju je Ladislav pružio svojoj sestri, udovi kralja Zvonimira: „paccatum denique regnum, integrum sorori restituât," koje je ona neimajući djece: „fratri ac posteris addixit." Od onoga vremena, veli Bonfinij, da Hrvate „Ungari jure imperare coeperunt." Ovo pri. povjedanje Bonfinija, posvema naliči odnosnoj priči u bečkoj kronici (jednako naravno i u Thuročevom izvadku te kronike), gdje se još potanje obrazlaže pravo nasljetstva Ladislavova. Pošto Bonfinij ne pripovjeda o nasljednom pravu Ladislavovom, držim, da mu nije služila izvorom bečka kronika. Pravo nasljetstva naglasuje uplivisan ugarskim kronikama Diu gol: Hist. Pol. 331. Pravo nasljetstva naglasuje i Katona, Hist crit. II. 531. sq., Epitome I. 189, ali Epit. I. 210 spominje, da je Ladislav postavio Alma za kralja. »») A magy. tört. kutföi p. 82. 35 °) Rački: D. br. 128 p. 154. Već je Klaić, u Vjesniku hrv. arkeol. društva VIII. 1905. p. 106, istaknuo da se ovdje nazivlje kralj slovenskim imenom Vladislav. Jednako: Toma arcidjakon. — Sam čini se da se je nazivao Ladislav, jer u listu na Oderizija stoji L(adislaus). Alberikova svjetska kronika (Pertz: SS. XXIII) nazivlje ga: „Logescelaus. a Najstarija ugarska kronika t. zv. požunske annue (pozsonyi évkonyvek. Izdao Endlicher : o. c. p. 55 i si.) od g. 1210. nazivlje ga Ladislaus, a jednako i Keza. Iz toga i mogli suditi, da je Toma arcidjakon crpao iz slavenskoga ili bar dalmatinskoga vrela, jer se služi slavenskim imenom, kao i zadarski dokumenat. 351 ) Fraknôi : Szent Laszlö levele a montecasinoi apâthoz, u Magyar tuđom, akademia értekezései, Budapest 1901. Fr. V. Šašinek u: Slovenske pohlady, XXV. god. p. 304—348 dokazuje, da je listina od g. 1087., i da se prema tome ne može protezati na Hrvatsku, već na slovensku zemlju. Ovu tvrdnju pobio je Fraknôi u Szâzadok, godište 1903. p. 457,
