DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 65

65 tome piscu mogli povjerovati, a prvo doba za njega i govori,

301

) tada bi delacija kraljevskoga prava već samim nasljetstvom nastala. Ali već prvi nasljednici Stjepanovi nisu mu bili ni krvni rodjaci, tako da ne možemo nasljedno pravo priznatim smatrati. Tek u kasnije doba učvrstilo se je pravo primogeniture, a tu je onda delacija i prije krunidbenoga izbora nastala. Zanimivo je sa pravnoga gledišta pitanje, da li se je izbor napose obavljao, a onda usljedila krunidba, ili se je oboje u jednom aktu obavilo. Sv. Stjepana je naslijedio Petar, ali ovaj je već za života Stjepanova po ovom u dogovoru sa velikašima bio designovan, ili bolje reći kraljem utvrdjen. Hartwik nam naime

302

) pripovjeda, da je sv. Stjepan: accersitis episcopis et primiš palacii, primum cum eis tractavit de substituendo pro se rege, Petro videlicet sororis suae filio.,

303

) I Ivan arcidjakon gorički^) veli, da je Petar bio odredjen od sv. Stjepana za kralja, ako i Gizeli, Stjepanovoj udovi pripisuje ulogu vladarice na301

) Andriju I. nasljedio je brat Bela I., a ne sin Salamon, Gezu I. nasljedio je brat Ladislav, a ne sin Koloman. Za to i govori činjenica, što su se otci tako žurili, da okrune sinove. Sr. na pr. zebnju Andrije II., da mu sin bude krunjen, Katona: Epitome chronologica rerum hungaricarum, I. p. 402 : pontifex antistibus Hungariae praecepit, quatenus proli, quae regi nascetur — juramenium fidelilatis, ad mandatum patris ipsius, sine difficultate praestent. A opet sr. s druge strane, gdje se Inocentij III. grozi Andriji II., da ako neće iti u križarsku vojnu : mortuo sine proie Emerico, regnum quod ipsi competeret, ad minorem fratrem esse devolvendum. — Spânyik: Hist. pragmatica regni Hungariae, p. 91. op. (Katona: Hist. critica, t. 4. p. 477). 302

) Endlicher: Mon. Arp. p. 185. cap. 21. Schwandtner : I. p. 424. 303

) I iz pripovjedanja Simona de Reza : Gesta Hunnorum et Hungarorum (Endlicher: Mon. Arp. p. 109), lin. II. c. 2. slijedi, da Petar nije bio izabran, a Kovachich: Vestigia p. 39, veli da nije bio ni krunjen, kadno je g. 1038. naslijedio Stjepana. Ali sr. Vita s. Gerardi: Endlicher, p. 226. 304

) Rački: Doc. p. 472. Ocijene vrijednosti ove kronike vidi: Rački: Književnik, I. 548—557, Tkalčić: Monumenta hist. episcopatus Zagrabiensis II. pag. I.

—XII. i Rad. Klate: Ocjena odlomka ili ljetopisa Ivana arcidjakona. Izvješće gimnazije zagrebačke 1873./4-, str 1—22., gdje veli, da je ta kronika falzifikat. Zatim: Klaić: Slavonija od X

—XIII. stoljeća, Zagreb, 1882. p. 20—30. Klaić veli, da ova kronika ne može po ticati od pisca, koji je živio u 14. stoljeću, pošto se služi Thuročevom kronikom, sastavljenom u 15. stoljeću. Još manje, da može poticati od Ivana goričkoga, koji u svom „statutu zagrebačkoga kaptola" (Tkalčić: Monumenta II.) u nacrtu povjesti zagrebačke biskupije, nema ni slovca o tom, što nalazimo u tobožnjem odlomku kronike. Ugarski pisci Marczali: A magyar törtenet kutföi az Arpàdok korâban 1880. p. 132, i Pauler: A magyar nemzet torténete az ârpadhâzi kirâlyok alatt. I. 411. op. 45, označuju kroniku falzifikatom. Šuflaj: Szâzadok 1904. p. 511. squ. brani jû i veli, da je pisac crpao iz jedne kronike, koja je koncem XI. vijeka u Pečuhu nastala, i koja se je bavila historijom od početka vladanja Ladislavova. Osim toga da se služi sa Annales Altaichenses i Annales Stadenses, ijednom južno-dalmatinskom kronikom. — Ako je Klaić i pogrešio u pogledu Zeana, držim ipak njegove izvode, a i hipoteze obzirom na spomenicu biskupa Nikole Sijepanića (Zelniczey), kako ih napominje na str. 29, vrlo vjerojatnima. 5