DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 61
6i jeme, ali kad je bio, nazivlje se moćnim, i zauzimlje iza vladara prvo mjesto u državi, — nego li zapovjednik kraljeve vojske, vrhovni vojvoda ? I oznaka „faventibus banis" (Doc. 45) razumljiva je prema monarkičkome principu samo prema vojskovodji, 281 ) ali još je jedan momenat, koji govori za to, da je ban vojni zapovjednik, a to jest, što imademo sad samo jednoga, a sad opet više banova. Da je bilo vremena, gdje je upored bilo više banova, 282 ) dokazuje nam osim doc. 45, gdje se veli: „potentibus banis," „faventibus nobilibus banis," još i ninska diploma Petra Krešimira Velikoga od g. 1069., gdje ο javnim poslovima svoje države razmišljava: „una cum nostris jupanis, comitibus atque banis." Obično je bio samo jedan ban, bar se samo jedan, valjda prvi vojskovodja spominje. Kad je vladar sam bio dobar vojnik, nema bana, što je razumljivo, jer se je bojao staviti na čelo vojske sebi namjestnika, koji mu je mogao postati pogibeljnim. Takov žalostni primjer iskusio je n. pr. Krešimir stariji (oko g. 945), postaviv banom nekoga Pribunjn, koji je kašnje njegovoga sina Miroslava dapače i s prijestolja bacio (Const. Porphyr, de admin. imp. c. 31., Rački: Doc. p. 398: ΜιροσΌλάβοο . . . δπό τοδ Πριβοονία βοεάνου άναφεθέντος). Vrlo je vjerojatno, da je i Zvonimir, koji bijaše hrvatskim vojevodom još za Petra Velikoga (zadarska listina od g. 1070. Rački doc. No 63. p. 85), imao svoje prste kod maknuća kralja Slavića, što je bilo valjda u interesu politike Grgura VII., po čem se može rastumačiti veliki interes papin za Zvonimira, kao i Zvonimirovo držanje spram pape. Ali za to Zvonimir, podučen vlastitim primjerom svojim, ne postavlja sebi bana, 283 ) jer kako god bješe sva zemlja njegove slave puna, „dok mu jošte kruna inostrana ne pogodi crne kose pram," tako je imao kašnje kao uzurpator razloga bojati se gnjeva narodnjega, kako nam dopušta naslučivatr hrvatska kronika (editio Crnčić p. 32) i kronika fratra 7bmašića (Kukuljević: Arkiv IX.) i njihova pričanja ο njegovoj nasilnoj smrti, što je svakako uspomena narodne tradicije. 284 ) Znao je pako Zvo nimir, što sve može ban, a kako je i sam bio dobar vojskovodja, nije mu drugi ni trebao. Da je ali ban vršio u neku ruku osim vojničkih i druge državne poslove kao kraljev zamjenik, dokazuje nam i doc. 117.,, gdje se spominje, da je neki Pribimir bio vicarius regis. Očito je dakle 2S1 ) Klaič: Vjesnik arkiva I. p. 70 ide predaleko kad iz riječi: faventibus banis zaključuje, da djela i odluke kraljeve odobravaju vazda bani. Ovo je isto tako neosnovano, kano i njegovo prijašnje mnijenje (Vjesnik p. 25), da naimefban nije bio u prvi mah državni — (a kamo najviši) častnik u hrvatskoj kneževini. 282) s r Dukljanski ljetopis p. 20. (Crnčićevo izdanje). 288) D 0Ci 95. p. 111. gdje se spominje za kralja neki ban Dragota, označuju j Rački, i Klaić (Vjesnik arkiva I. 67) očitim falzifikatom iz potonjih vremena. 2S1 ) Gruber: Vjesnik arkiva, III. 180.
