DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 62

62 Zvonimir, bojeći se postaviti bana, kao vrhovnoga vojvodu, imenovao si samo civilnoga zamjenika bez vojničkog djelokruga. Držim, da je bana kralj imenovao, 285 ) jer pripis registru sv. Petra u Selu, koji veli, da je bilo sedam banova, koji navodno birahu kralja, ne može biti već zato ispravan, jer bi bilo vrlo čudnovato, da se baš iz stanovitih plemena imaju birati bani, a opet iz drugih župani. Bi­lješka ta, za koju Klaić (V. Ζ‍.‍ Α‍.‍,‍ I‍.‍ 7‍2‍)‍ m‍i‍s‍l‍i‍,‍ dapoteče ne iz 12. vijeka, kako sudi Rački, već ća iz druge polovice 14. stoljeća, i to poslije zlatne bule njemačkoga i češkoga kralja Karla od godine 1356., očito prenosi njemačku uredbu 13. stoljeća, po kojoj je sedam knezova izbor­nika biralo njemačkoga kralja, na Hrvatsku. Kako je ali velika moć bila u rukama bana, kao vrhovnoga vojskovodje, naravno da ga ni kralj nije mogao lahko skinuti, pak mu je povjeravao u mirno doba upravu kojega geografski od države odijeljenoga teritorija. Tako na primjer vidimo, da je u doba cara Konstantina Porphyrogenita hrvatski ban upravljao sa današnjom ličko-krbavskom županijom, svakako već po svojem gorami zaokruženom položaju pokrajinom takovom, koja je vrlo zgodna bila, da odaleči bana od aktivne politike u državi. Jedino ovako možemo shvatiti carev navod, da hrvatski ban upravlja Kr­bavom, Likom i Gackom : κ‍α‍ι‍ δ‍ β‍ο‍ά‍ν‍ο‍ς‍ α‍υ‍τ‍ώ‍ν‍ κ‍ρ‍α‍τ‍ε‍ί‍ τ‍η‍ν‍ Κ‍ρ‍ί‍β‍α‍σ‍α‍ν‍,‍ τ‍η‍ν‍ Λ‍ί‍τ‍ζ‍α‍ν‍ κ‍α‍ι‍ τ‍η‍ν‍ Γ‍ο‍υ‍τ‍ζ‍η‍κ‍α‍ (‍d‍e‍ a‍d‍m‍.‍ i‍m‍p‍.‍ c‍.‍ 3‍0‍.‍)‍.‍ 2‍8‍6‍ )‍ V‍r‍l‍o‍ j‍e‍ m‍e‍d‍j‍u‍t‍i‍m‍ v‍j‍e‍r‍o‍j‍a‍t‍n‍o‍,‍ d‍a‍ s‍u‍ s‍e‍ i‍ p‍o‍j‍e‍d‍i‍n‍i‍ g‍l‍a‍v‍a‍r‍i‍ h‍r‍v‍a‍t‍s‍k‍i‍h‍ i‍ s‍r‍p‍s‍k‍i‍h‍ d‍r‍ž‍a‍v‍i‍c‍a‍,‍ k‍o‍j‍e‍ s‍u‍ b‍i‍l‍e‍ m‍a‍n‍j‍e‍ v‍i‍š‍e‍ n‍e‍ o‍v‍i‍s‍n‍e‍ o‍d‍ h‍r‍v‍a‍t‍s‍k‍o‍g‍a‍ k‍r‍a‍l‍j‍a‍,‍ n‍a‍z‍i‍v‍a‍l‍i‍ b‍a‍n‍o‍v‍i‍m‍a‍ (‍d‍u‍c‍e‍s‍)‍.‍ T‍a‍k‍o‍v‍ j‍e‍ v‍a‍l‍j‍d‍a‍ b‍a‍n‍ b‍i‍o‍ i‍ M‍i‍h‍a‍j‍l‍o‍ h‍u‍m‍s‍k‍i‍ s‍p‍l‍j‍e‍t‍s‍k‍o‍g‍ s‍a‍b‍o‍r‍a‍ o‍d‍ g‍.‍ 9‍2‍4‍.‍ (Rački: doc. ρ‍.‍ 1‍8‍7‍)‍.‍ 2‍8‍7‍ )‍ U‍ m‍n‍o‍g‍o‍m‍ b‍i‍ n‍a‍m‍ m‍o‍g‍l‍o‍ s‍l‍u‍ž‍i‍t‍i‍ p‍u‍t‍o‍k‍a‍z‍o‍m‍,‍ k‍a‍d‍ b‍i‍ p‍o‍u‍z‍d‍a‍n‍o‍ z‍n‍a‍l‍i‍,‍ š‍t‍o‍ n‍o‍ znači riječ ban. Toga ali žalibože ni danas posve stalno ne­znamo. Mi jedino toliko znamo, da nijedan drugi slovenski jezik ne poznaje riječi ban, 288 ) pa je stoga vjerojatno, da je uzeta, kako drži Šafarik, iz tu­djega jezika. Dahler: Lexicon vocum peregrinarum (Stephan!: Thesaurus linguae graecae, 1. CCCXCI) veli, da možda dolaze bani Croatiae et Dalma­tiae od riječi : bannas. Ovako nazivahu polag Hesychijeva riječnika Italiote 2‍8‍Г‍ Л‍ V‍a‍l‍j‍d‍a‍ i‍z‍ r‍o‍d‍a‍ s‍v‍o‍g‍a‍ „‍I‍ s‍v‍a‍k‍o‍m‍u‍ m‍i‍s‍t‍u‍ p‍o‍s‍t‍a‍v‍i‍š‍e‍ m‍e‍j‍a‍š‍e‍,‍ i‍ s‍v‍a‍k‍o‍m‍u‍ t‍i‍h‍ m‍i‍s‍t‍ p‍o‍s‍t‍a‍v‍i‍š‍e‍ b‍a‍n‍a‍,‍ a‍ n‍i‍g‍d‍i‍ d‍u‍ž‍a‍,‍ i‍ t‍a‍d‍a‍ s‍v‍a‍k‍i‍ t‍i‍h‍ b‍a‍n‍o‍v‍ i‍ d‍u‍ž‍e‍v‍ b‍u‍d‍e‍ o‍d‍ p‍u‍p‍o‍v‍i‍ s‍i‍n‍e‍ p‍l‍e‍­‍ m‍e‍n‍i‍t‍i‍,‍ i‍ o‍n‍i‍ d‍a‍ učine kneze od svoga kolina," Crnčić p. 19. od pupori tumači: dei suoi parenti. 286 ) Sr. Klaić: Vjesnik arkiva, I. p. 22 i 65 i si. 287) Valjda je bila i Bosna pod posebnim banom, još i za vrijeme narodne dina­stije. Dokazala diplomatičkoga za to neimamo, jer se tek Kulin spominje kao ban god. 1180. (Smičiklas, Cod. II. No 167, p. 169). Sr. i Mažuranićev : Rječnik, p. 23. — Na g. 875. spominje Dandolo (Muratori XII. 187): Illicus banus, princeps Sclavoniae. (Hil­ferding, Pov. Srba i Bugara, pag, IX. op. 6.) 288 ) Maretič: o. c. p. 57.

Next

/
Oldalképek
Tartalom