DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 60

60 iz Dalmacije i Bosne preneseno u današnju Hrvatsku, nekadanju posavsku Hrvatsku, dakle u područje slovenačkoga dialekta, nastade lahko shvatljiva zabluda, da je hrvatski narod posebni ethnos, jer tek filolog može da vidi, da je kajkavština, a i slovenština samo dialekat istoga onoga jezika, koga i štokavština. (Sr. Jagić: Ein Kapitel aus der Geschichte der südslavischen Sprachen, Archiv XVII. p. 47. Oblak: Eine Bemerkung zur ältesten südslavischen Geschichte, Archiv, XVIII. p. 228. Maretić: Slaveni u davnini, p. 80.) — Preporoditelj hrvatskoga naroda, Ljudevit Gaj, je medjutim pogodio pravu istinu, kad je štokavštinu, a ne kajkavštinu, kako su željeli Kopitar i Kristijanović, uveo u hrvatsku knjigu, jer nema nikoje dvojbe, da se potomkom onoga jezika, kojim su govorili Krešimir i njegovi prvaci, može smatrati samo štokavština. Kralj i ban. Polag pripovjedanja Ibn Rosteha i Gurdëzija bio je kod Magjara glavnim vladarom Kendeh, ali faktičnu vlast u svim vojenim poslovima izvršivao je Dsila. On je ravnao navalom magjarskoga naroda kod različitih ofenzivnih ratova, a i obranom zemlje. Prema tome je Dsila u neku ruku generalissimus magjarske vojske, a kako je za ono burno doba rat bio, kako bi rekli, na dnevnom redu, to je i moć Dsile bila vanredno velika, pa je i kralj, odnosno vrhovni vladar magjarski morao s njim da računa.

278

) Vâmbéry iz tog izvodi, da je pravi vojnički zapovjednik Gulaš

2

"

19

) za koga nam car pisac u c. 40. naročito veli, da to ne znači vlastito ime (ovojxa %6ptov) već zvanje (àêîœpwc). Meni se čini, da je isto tako i pod hrvatskim vladarom bio neki vojevoda, bellidux, dux exercitus, koji se zvao banom. Pa kako je Gulaš imao i tâêiv xpttoö (de adm. imp. 40), tako je i hrvatski ban sjedio u vijeću kralja i u drugim ne samo vojnim stvarima. Za ovo tumačenje imamo uporište i u našim starim dokumentima. Tako govori doc. 62 kralja Petra Velikoga o moćnim banima: potentibus banis, što se u jednoj monarkiji bez povrede monarkičkoga principa tek o vojskovodjama može reći. Ban ne dolazi redovito u kraljevskim listinama medju dostojanstvenicima, ali kad dolazi, tada dolazi na prvom mjestu. Tako je na dokumentu Krešimira Velikoga od g. 1066. (Doc. 45) kao prvi svjedok pred svima zapisan ban Gojić.

m

) Koji bi to pako dostojanstenik mogao biti, — koji kako se čini nije bio u svako vri27S

) Magyar honfoglalâs kütföi, p. 167; F. Salamon: A magyar hadi torténethez a vezérek korâban, p. 31. sq.; Ktmn: Relationum Hungarorum cum oriente gentibusque orientalis originis historia antiquissima I. 163 i si.; Timon'. Rechtsgeschichte, p. 63, 279

) I Constantin Porphyrogenit cap. 40. veli, da Magjari imadu kao XEcpaXvj npäVcrj archonta, koga nazivlje i b ap^tov, a iza njega da slijede Gülas i xap^âv, a uza to svaki rod (jevsa) ima archonta, što će biti po prilici ono, što naš župan. Sr. 1 Kirâly, Magyar alkotmäny, p. 307 i si. 2PJ

) Klaić: Vjesnik zem. arkiva, I. p. 65.