DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 60

60 iz Dalmacije i Bosne preneseno u današnju Hrvatsku, nekadanju po­savsku Hrvatsku, dakle u područje slovenačkoga dialekta, nastade lahko shvatljiva zabluda, da je hrvatski narod posebni ethnos, jer tek filolog može da vidi, da je kajkavština, a i slovenština samo dialekat istoga onoga jezika, koga i štokavština. (Sr. Jagić: Ein Kapitel aus der Ge­schichte der südslavischen Sprachen, Archiv XVII. p. 47. Oblak: Eine Bemerkung zur ältesten südslavischen Geschichte, Archiv, XVIII. p. 228. Maretić: Slaveni u davnini, p. 80.) — Preporoditelj hrvatskoga naroda, Ljudevit Gaj, je medjutim pogodio pravu istinu, kad je štokavštinu, a ne kajkavštinu, kako su željeli Kopitar i Kristijanović, uveo u hrvatsku knjigu, jer nema nikoje dvojbe, da se potomkom onoga jezika, kojim su govorili Krešimir i njegovi prvaci, može smatrati samo štokav­ština. Kralj i ban. Polag pripovjedanja Ibn Rosteha i Gurdëzija bio je kod Magjara glavnim vladarom Kendeh, ali faktičnu vlast u svim vojenim poslovima izvršivao je Dsila. On je ravnao navalom magjar­skoga naroda kod različitih ofenzivnih ratova, a i obranom zemlje. Prema tome je Dsila u neku ruku generalissimus magjarske vojske, a kako je za ono burno doba rat bio, kako bi rekli, na dnevnom redu, to je i moć Dsile bila vanredno velika, pa je i kralj, odnosno vrhovni vladar magjarski morao s njim da računa. 278 ) Vâmbéry iz tog izvodi, da je pravi vojnički zapovjednik Gulaš 2 " 19 ) za koga nam car pisac u c. 40. naročito veli, da to ne znači vlastito ime (ovojxa %6ptov) već zvanje (àêîœpwc). Meni se čini, da je isto tako i pod hrvatskim vladarom bio neki vojevoda, bellidux, dux exercitus, koji se zvao banom. Pa kako je Gu­laš imao i tâêiv xpttoö (de adm. imp. 40), tako je i hrvatski ban sje­dio u vijeću kralja i u drugim ne samo vojnim stvarima. Za ovo tu­mačenje imamo uporište i u našim starim dokumentima. Tako govori doc. 62 kralja Petra Velikoga o moćnim banima: potentibus banis, što se u jednoj monarkiji bez povrede monarkičkoga principa tek o vojskovodjama može reći. Ban ne dolazi redovito u kraljevskim listi­nama medju dostojanstvenicima, ali kad dolazi, tada dolazi na prvom mjestu. Tako je na dokumentu Krešimira Velikoga od g. 1066. (Doc. 45) kao prvi svjedok pred svima zapisan ban Gojić. m ) Koji bi to pako dostojanstenik mogao biti, — koji kako se čini nije bio u svako vri­27S ) Magyar honfoglalâs kütföi, p. 167; F. Salamon: A magyar hadi torténethez a vezérek korâban, p. 31. sq.; Ktmn: Relationum Hungarorum cum oriente gentibusque orientalis originis historia antiquissima I. 163 i si.; Timon'. Rechtsgeschichte, p. 63, 279 ) I Constantin Porphyrogenit cap. 40. veli, da Magjari imadu kao XEcpaXvj npäVcrj archonta, koga nazivlje i b ap^tov, a iza njega da slijede Gülas i xap^âv, a uza to svaki rod (jevsa) ima archonta, što će biti po prilici ono, što naš župan. Sr. 1 Kirâly, Magyar alkotmäny, p. 307 i si. 2PJ ) Klaić: Vjesnik zem. arkiva, I. p. 65.

Next

/
Oldalképek
Tartalom