DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 59

59 peuples polices, c'est eile qui, an X. siecle, est ä la tete de la civili

sation slavoillirienne. Nu da je bilo Hrvata i izvan ove hrvatske države, to nam doka

zuje, što bizantski pisci ne govore samo ο plemenu Hrvata

: τό των Χροβάτων έθνος (Zonaras

: ΧVIII. c. 17. Ed. Lips.), već i ο plemenima Hrvata

: τά των Χροβάτων έθνη (Zon. XVII. α IX). Cedrenus veli, da je Bizant upokorivši Bugare, osvojio g. 1019. Srijem, pa veli, da su onda και τά όμορα έθνη των Χορβάτών .... δπήκοα γέγονε. (II. ρ, 476, Ed. Bon., Rački, doc. ρ. 433). Šafarik (Starožitnosti ρ. 673) misli, da je ovo kraljevina Hrvatska, dočim je Hilferding protivnoga mnijenja. Rački (Rad. 17, 83; i 25.208; Doc. p. 433) veli, da se pod dvima arhontima, koji su vladali s tim hrvatskim plemenima, imadu razumjevati Krešimir i Gojslav. Rački kasnije (Rad. 51. p. 163) koleba. Klaić u svojoj krasnoj studiji: Hrvati i Hrvatska (Zagreb 1890. p. 25) veli, da se taj Cedrenusov odnosno Zonarin podatak tiče naročito kraljevine dukljanske i susjedne Raše. Zonaras nam za god. 1075. priča, da je za vladanja cara Mihajla VII. na Bugarsku navalio narod Hrvata, koje neki zovu Srbima: τό των Χροβάτων έθνος, ους δή και Σέρβους τινές καλοΰσι (XVIII. α 17). Scy-

litzes (645, Patr. ρ. 446) pripovjedajući ob istom ovom ratu Mihajla humskoga kneza,

270

) veli, da je srpski narod, koji nazivlju i Hrvatima, navalio na Bugarsku

: τό των Σέρβων έθνος, ους δή και Χροβάτας καλοΰσι, την Βουλγαρίαν εξήλθε καταδουλευσόμενον. Bilo je dakle Hrvata i izvan Porphyrogenitove Hrvatske, kao i Srba izvan Porphyrogenitove srpske države. Dapače svi znakovi za to govore, da su Srbi i Hrvati bili jedan te isti narod u etnografskom smislu, pa ih za to i bizantski pisci zovu Hrvatima, koje i Srbima nazivlju, odnosno Srbima, koje i Hrvatima nazivlju, što je po prilici isto, kao kad danas velimo Hrvati ili Srbi. Kasnije pako je nastala mnoga zbrka pojmova, što se je onaj dio toga naroda, koji je pod Hrvatskim imenom osnovao kašnju kraljevinu, nazivao isključivo imenom hrvatskim, a onaj, koji je našao svoju jezgru oko rijeke Raške (u Novom Pazaru), isključivo imenom srpskim.

277

) Tako je nastalo pogrešno mnijenje, da su Hrvati i Srbi dva naroda u etnografskom smislu riječi, dočim su u istinu jedan etnografski narod, koji je kašnje stvorio dva politička naroda. Gledamo li jezik kamenploče Zvonimirove i sravnimo ga sa najstarijim dokumentima srpskoga jezika, ne možemo zaista nikoje razlike otkriti. Dialekti nastali su tek kašnje uplivom susjednih naroda, a kad je poznije tijekom vremena težište političkoga hrvatskoga naroda aie

) Papa Grgur VII., g. 1078. ga zove Sclavorum гех. Rački: Doc. p. 211. 277

) I na Tomislavljevu saboru godine 924. sjede Chroatorum atque Serborum proceres.