DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 36
36 kojim carevi dadoše titui kraljevine, smatrane ienoni carstva. Tako i Česi, koji bijahu u prvom početku posvema neovisni od carstva, 168 ) postaše godine 1086., kadno je Vratislav od cara Henrika IV. dobio kraljevsko dostojanstvo : „many riše a cisaru Nêmeckych," 169 ) — lenom carstva i vasalima njemačkih careva. Tako je car Oton III. g. 1000. podijelio naslov kralja ugarskomu vojvodi Vojku (Sv. Stjepanu), a isto je tako uli. stoljeću ugarski kralj Petar dobio svoje kraljevstvo od cara Henrika IH. kao feud. 170 ) Odavle je car Rudolf hapsburški izvadjao svoje pravo na Ugarsku, pak ju 31. kolovoza 1290. kao ispražnjeno carevinsko leno 111 ) podijelio svome sinu hercegu Albrechtu. Slično vidimo u Poljskoj, gdje je godine 1001. car Oton III zapovijedio gnezdanjskomu arciepiskopu Gaudenciju: „Boleslaum in Regem Poloniae sacro chrismate injungi," i pravilno sve obaviti, što je uobičajno kod kraljevskih krunidba, na što je car osobno prišao Boleslavu Hrabromu i posadiv ga na uzvišenu stolicu 172 ), vlastiti svoj diadem skinuo s glave i stavio na glavu Boleslava. Podjedno odredi : 17:! ) „eum (seil. Boleslaum) et quemlibet ejus posterum et successorem Polonorum regem et Imperii Romanorum socium et amicum, subjiciens sibi et Regno suo omnes Polonorum regiones nationesque, donans vero singulos prineipatus, terras et districtus per eum et successores suos Reges Poloniae sub barbarorum infidelibus et schismaticis nationibus acquisitas et in posterum munere et suffragio divino acquirendas." Pertile: 1. c. I. p. 302. 168 ) Kalousek; 1. c. p. 7. lö9 ) Kalousek: 1. c. p. 11. Periile: 1. c. I. p. 303 . . . „era riconosciuta in lui (seil, u caru) una superiorità sopra tutti gli altri principi, ai quali, se piaceagli, conferiva titolo di re." 1T0 ) Duruy: Histoire du moyen age, Paris 1902, p. 526. i si. l71 ) Cf. Rudolphi I. regis deelaratio et infeudatio de regno Hungariae a. 1290. Pertz: Mon. Germ. L.II. 1. 455; Redlich: Rudolf von Habsburg, Innsbruck 1903. p. 722., koji se u opasci 1. pozivlje na podijeljenje Ugarske kao lena kralju Beli sa strane Friderika (I. Barbarosse 1152—1190.). ,72 ) Slične formalnosti vidimo kod ustoličenja kralja Petra po caru Henriku III. Sr. dalje niže. 173 ) Joannis Dlugossi seu Longini: Historiae polonicae, Lipsiae 1711., p. 131. — Po poljskim starim kronikama Poljska je zatražila najprije krunu iz Rinta. Annales Kamenzenses (Pertz: SS. An. Pol. ed. in us. sehol. Hannoverae 1866. p. 7.) ad a. 1000: Stephanus rex Ungariae post obitum patris sui Jesse anno quarto misit Adstricum episeopum ad ipsum Sylvestrum pro corona regni petenda. Eodem tempore pro simili negotio premiserat dux Mesco Lainberlum episeopum Cracoviensem, sed dominus papa visione monitus angelica coronam, quam daći Mesconi preparaverat, transmisit Stephano regi Ungarie. (Isto u An. Pol. ad a 1001., 1. c. p. 50.). Odavle je preuzeo i Hartwik tu priču (Endlicher: 172.) Cf. Büdinger: Oest. Gesch. I. 402. op. 1.
