DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 37

37 To su naravno bile političke aspiracije carstva, ali se je Poljska ipak smatrala od toga časa posvema meovisnom ; depuis ce moment la Pologne visa à une complète indépendance, veli Duruy.

174

) Iz činjenice, da je kojemu vladaru papa podijelio krunu, nesmije se deducirati nikoja drŽavopravna ovisnost. Grgur VII. sam veli: (regna) nobilissima in propriae libertatis statu debere esse, et nulli régi alterius regni subjici, nisi sanctae et universali matri, romanae ecclesiae, quae subjectos non habet ut servos, sed ut filios suscipit universos. (Pray : Annales I. p. 75 , Fejér: Cod. dip. I. 422.) Polag papinske dakle doktrine nema nikoje kraljevstvo biti podvrženo drugom kojem kraljevstvu, osim svetoj rimskoj crkvi, koja ih ne smatra podložnicima, već sinovima svojim. Ako pako car daje kraljevske naslove, ne smatra papa Grgur VII. takove države, da su posve slobodne, in propriae libertatis statu, pak nazivlje ugarskoga kralja Salomona, „dum regnum a rege Teutonicorum in beneficium suscepisti," da je „regulus" a ne „rex."

115

) Obligatornom počela se krunidba smatrati tek počam od cara Otona I.,

116

) a obavljaše ju veliki svećenik.

111

) Prve početke državo174

) Histoire du moyen age. Paris 1902,, p. 524. 175

) Fejér; I, 424. Papa u ovoj listini na ug, kralja Salomona od g. 1074. (1. 422.) veli, da je car Henrik (seil. III.), pošto je svladao Abu, poslao na grob sv. Petra „lanceam coronamque et pro gloria triumphi sui, iüue Regni direxit insignia, quo principatus dignitatis eius attingere cognovit". Jedva treba spomenuti, da ne mogaše li ili takovo shvaćanje moćnoga cara Henrika III., koji je svrgnuo tri pape, i za čije je vrijeme sabor u Sutriu ponovno priznao, da treba privolu carevu, da ko bude izabran papom. Cf. Duruy: Histoire du moyen age, p. 263. Konačno znamo, da je car Henrik dao krunisati Petra. Panier: A magyar nemzet törtenete p. 421. op. 183. drži, da je Henrik poslao krunu Grguru VI. Nu kad znamo, kako su se pape svadjali u taj čas i kako mali ugled uživahu, ne možemo vjerovati u tu pripovjest kraj velikoga prestiža i ambicija cara, Ipolyi: A magyar szent korona p. 62. i si. drži, da je kruna, koju je poslao Henrik papi, bila privatna kruna Abina, a ne kako Pauler misli kruna sv. Stjepana. Ipolyi upire svoje mnijenje na Markovu kroniku (t. zv. bečka kronika sa sličicama, c. 45), gdje se veli, da je Petar, nakon protjeranja Abe krunjen; insignibus sancti regis Stephani. Paulerov prigovor, da su ove riječi samo parafraza iz Annales Aliahenses, sadržaje kontradikciju in adjeeto, kad sam veli, da ti anali ne govore o insignijama sv. Stjepana. Ovim načinom moći je svaku zabilježbu povjestnoga dogodjaja nazvati parafrazom. — Sve činjenice, a naročito ustoličenje Petra po caru Henriku govore protiv toga, da bi ovaj bio poslao ugarsku Abinu krunu slabom za tada i neuglednom papi, koji je skrajnim nikolaitizmom postao prvosvećenikom ; ali ako je Henrik i poslao kakva insignija u Rim, svakako nije htio time prikazati, da sa ugarskim kraljevstvom raspolaže papa, jer ovome očito protuslovi činjenica, da je car Henrik bez ikakve dozvole pape dao okruniti Petra za kralja. Konačno primjećujem, da je Kolltir polag Fejèra: I., 422. našao ovo papinsko pismo u Corsinijevoj biblioteci u Rimu. Jaffé citira Mansi: XX. 137. 176

) Götzinger: 1. c. p. 529. Schröder: 1. c. p. 479. 177

) Arciepiskopi Mainza i Kolna otimahu se za pravo krunisanja. Kako je krunisanje obavljeno u Aachenu, nadjača konačno episkop kolinjski.