DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 34
34 bodan narod, koji voljom svojom, ma koji bili tome motivi, postaje uslijed izbora Kolomanova savezan narod s Ugrima. 7. Cum autem ad vos coronandus aut vobiscum negotia regni tractaturus advenero, nemini civium vis inferetur domorum suarum, nisi quem dilectio vestra susceperit. „Kada budem pako k vama došao krunjenja radi ili da s vama državne poslove raspravljam, nikoji gradjanin neće biti prisiljen, da konak dade, van ako bi sami kome privoljeli." Ova je tačka, nema dvojbe, u cijeloj trogirskoj listini najvažnija i sa gledišta političkoga i sa gledišta državopravnoga. Nije stoga ni čudo, da je kod naših i ugarskih historičara i državoslovaca naišla na raznoliko tumačenje. Držimo, da će biti za bolje njeno razumjevanje probitačno, ako prije nego li tumačenju njezinoga državopravnoga znamenovanja pristupimo, malko osvjetlimo shvaćanje državopravnoga znamenovanja krunidbe u opće u ono davno doba. Ovo razmatranje pokazati će nam, da je krunisanje dobilo drugo tumačenje na zapadu, nego li na istoku. Dapače i na zapadu samom vidjet ćemo manje više različno shvaćanje u Italiji naprama Galiji i Germaniji. A. Italija, Franačka, Njemačka. Krunidbu i pomazanje nisu poznavali Merovinžani, 156 ) i Pipin je jošte samo na štit dignut 157 ). Karlo Veliki je prvi krunjen, ali tim krunidba nije postala obvezatnom. Sve težište 158 ) bilo je stavljeno na izbor. No kako je izbor za cara trebao po ondašnjem javnopravnom shvaćanju potvrdu rimskoga pape, 159 ) tako se je s druge strane smatralo nužnim komplementom izbora za italskoga kralja krunidba, koja se je na svečani način na očigled cijeloga naroda uz crkvenu konsekraciju obavljala. 160 ) Vlast kraljevska bila Sr. još: Coulanges: Les origines du Système féodal, Paris, 1900. p. 408; Schröder; 1. c. p. 452; Rački u Radu LXX. p. 17b. ; Hôman: A mrgyar vârosok az Arpâdok korâban, gdje vrlo interesantno raspravlja o razlici izmedju hospites i cives. Timon 1. c. p 147. 15a ) Schröder: 1. c. p. 110. 157 ) Zöpfl: 1. c. p. 405. Die Erhebung auf einem Schilde findet sich noch bei der Thronbesteigung Pippins des Kleinen. 158) Muratori: 1. c. p. 97. ne daje toliku važnost činjenici, da Ljudevit Pobožni ne bješe krunjen od pape, kao drugi pisci. 159) Precipue vero opus erat, ut Romani Pontificis assensu electio . . firmaretur. Muratori: Antiqu. Italicae medii aevi, Mediolani 1738. I. p. 79. Sr. list pape Ivana VIII. na Ansperta biskupa milanskoga. Muratori: ibid. p. 80. (in fine). Papino pravo naravno, da se je takodjer prema vremenu i odnošajima mijenjalo. Najpregnantniji izražaj je dobilo za vrijeme Grgura VII. Svjetovnjačko shvaćanje nam karakterizuje tužba nezadovoljnika protiv Henriku IV, gdje vele: non decere tam flagitiosum regnare, maxime cum sibi dignitatem Roma non contulerit; opportere Romae suum jus in constituendis regibus reddi; provideret apostolicus et Roma regem, ali dodaje: ex consilio principum. (Vita Henrici IV. Imperatoris; Pertz: SS. školsko izdanje, Hannoverae 1855. p 7. 160 ) Electionem Regum Iialicorum consequebatur veluti necessarium complementum eorum consecralio et coronatio, quae ingenti solemnitate, mirabilique popu-