DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 18
18 Kako je promet bio u dalm. gradovima velik, to se je taj carinski sustav brzo razvio i usavršio. Razvila se je uz uvoznu carinu 11 ) (spljetski statut, 1. VI. c. XXXIV p. 220; dubrovački statut I. c. XVII ; statut Budve, c. CCXXXII, CCXLVI,) još i izvozna. Tako odredjuje cap. XL spljetskoga statuta izvoznu carinu na blago i meso, a 1. II. c XXVII. dubrovačkoga statuta općenitu izvoznu carinu, koja se ima utjeravati: ,,alb omnibus mercatoribus, qui exierint de Ragusio per mare et ibunt in Romaniam". 78 ) Analiziramo li potanje obje ove carinske naredbe, to će nam biti jasno, da se sa cap. XXVII odredjuje neka carina retorzije, dočim u prvom slučaju imademo posla sa carinom narodno-gospodarstvene naravi, kojom se hoće otegotiti izvoz živeža u svrhu, da budu cijene u tuzemstvu što jeftinije. U starije vrijeme zabranjivao 79 ) se je u opće izvoz živeža, kako nam svjedoče mnoge odredbe u starim statutima, a kašnje se je ova svrha polučivala izvoznom carinom, koja se je udarala na onu vrst gospodarskih dobara, koju se je htjelo u tuzemstvu prema gospodarstvenim prilikam u što većoj mjeri zadržati. Tako na pr. 1. VIII c. LXXXII dubr. statuta udara izvoznu carinu na sir, cap. XXII spljetskoga novijeg statuta od 1318. na blago (cf. c. XL starog statuta. 80 ) Cibrario u svom glasovitom djelu (c. II. 110) veli, da se kod carina, koje su trgovci imali plaćati, nije pravila razlika : Tra le merci destinate al trafico interno e quelle destinate ad andar piu lontano. Na ovo bi mogli zaključivati i za Dubrovnik prema općenitoj naredbi capitula XXVII i XXVIII staroga statuta. U tom slučaju bi u ovoj carini imali takodjer porez na provoz robe, koja bi bila daća posve flnancijalne naravi. 81 ) Trgovina i promet je svakako mnogo življe i prije bio razvit u primorskim gradovima nego li drugdje, pa je vjerojatno, da je prije bila u tim gradovima i provozna carina, koju 77 ) Statut Korčule c. 51 (pag. 39) govori samo u fraudatoru, koji ima da plati trostruku carinu. Cap. XXIII (p. 267) novoga statuta (od g. 1357.) udara carinu na ribe, XXIV na uvoz drva, XXV na meso. Ove carine novoga statuta imadu već obilježje poreza na trošnju. 78 ) Pod nazivom Romania razumjeva se ovdje bizantsko carstvo. Car Izak Angelo dao je Dubrovniku privilegij, po kom će imati: „libero il comercio, e che per tutta la Romania e Regno di Bulgaria potessero negoziare senza alcuno impedimento. Che non arsero tenuti pagare alcuno dazio" . .. (Mon. 1. c. p. LXIII.) Očevidno je bila prestala ta pogodnost, pak eto Dubrovnik udara izvoznu carinu za robu, koja ide u Romaniju. Vidimo dakle očito primjer carinske politike, ili bolje reći medjunarodne politike, kojoj su eto već i onda medju ostalim i carine služile političkim sretstvom. — C. XXVIII -(1. VIII) odredjuje carinu za trgovce koji kopnom idu. 79 ) Sr. C. XX. spljetskoga statuta, knjiga V (p. 199), c. XLIV korčulanskoga statuta (1. c. p. 18). 80 ) Prohibitivnih carina ne nalazimo, već mjesto njih zabrane izvoza. Zabranu izvoza žita odredjuje na pr. c. XLIX korčul. statuta, c. XX spljetskoga statuta. 81 ) Vojnović, 1. c. p. 101. medjutim veli, da je provozna carina uvedena tek zakonom od 3. junija 1385.
