DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 19
19 ,u drugoj polovini 13. vijeka kao poznati tributum spominju ugarski gradovi. 82 ) Ako i nije bila provozna carina potanje uredjena, svakako je više nego vjerojatno, da uvezena roba, koja se je opet imala izvesti, nije bila od carine oproštena, a nit se je plaćena carina kod izvoza vraćala. • Carinski prihod u dalmatinskim gradovima bio je svakako znatan 83 ) već ;i u ovo doba, i to ne samo u Dubrovniku, već i u dalmatinskim gradovima 84 ) kralja Zvonimira. 5. Tecivarina. Interesantno je, da u starim statutima nalazimo i tragova tecivarine. Tako odredjuje statut dubrovački (1. VIII. c. LXXXIII): quod de quacunque mercatantia, quae fiet in Ragusio a XX yperperis supra et de XX yperperis, solvatur comuni pro doana grosum I l / 2 (= grossus unus et medius) pro quolibet centenerio yperperorum 85 ) tam per venditorem quam per emptorem dictarum mercacionum. Zakonodavcu naravno nije bio jasan objekt poreza, odnosno njegovo gospodarstveno vrelo, jer oporezuje i kupca, ali za to je ipak jasno, da je ova daća naravi tecivarinske. I doana di mercantia, koju naredjuje c. 246 statuta Budve (Mon. I. c. p. 52) nije nego tecivarina, koja se plaća od trgovanja. Isto vrijedi za daću na trgovinske brodove, o kojoj govori cap. XXXIV šeste knjige spljetskoga statuta (Mon. 1. c. p. 220). Porez tecivarinski na brodare u koje li je doba nastao, nije moći ustanoviti. 80 ) Svakako vrlo rano, jer su se naši primorski gradovi već od davnine u velike bavili pomorstvom i brodarstvom tako, da je mogao kralj Petar Krešimir ponosom govoriti o svom dalmatinskom moru — in nostro dalmatico mari. (Doc. N. 55) 87 ) Glavna pako svrha brodarstva bijaše trgovina. Comercium nazivlje Doc. 57 daću, što ju je plaćao brodar, a pobirao mit82 ) Jura Judaeorum od g. 1251. Marczali: Enchiridion p. 159, kao i točka 8. zakona Andrije III. od 1291. (Marczali: p. 189). 83 ) Smičiklas: Povjest hrvatska, I. p. 298. . 84 ) O živahnosti prometa primorja sa Mletcimi, pa naročito Bosnom i Srbijom, sr. Mijatović: Studije za istoriju srpske trgovine XIII. i XIV. veka, u Glasniku srpskog učenog društva, naročito knj. XXXVII, p. 189 si. Marini, Storia civile e commerciale II. 111. — Povjest dubrovačke trgovine vrlo poučno crta Matković u Radu br. VII XV. Za Bosnu sr. Lilek: 1. c. str. 33 si., gdje raspravlja o javnim dohotcima. 85 ) Hyperperum (urcéprcepov). Naziv bizantinskoga novca. U Dubrovniku nije se kovao već je bio t. zv. računski novac- Jedan hyperper vrijedio je 12 groša (= 120 miliarisija). Jirečelc: Die Bedeutung von Ragusa in der Handelsgeschichte des Mittelalters (p. 64 sq.) 88 ) God. 1204. (Ljubić : Monumenta spect. hist. I. p. 22) spominje se daća od stranih ladja kao neka poznata stvar, pa se odredjuje, da će u Zadru strane ladje plaćati istu daću, koju Venecija pobire. 8 ') Rački: Rad CV. p. 237.
