DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 11

11 dovima, i da su imali karakter javnih daća. To možemo zaključivati iz dodatka listine od g. 1072., 44 ) koju izdaje zadarski praesul Andrija i prior Drago. Ovdje se medju ostalim oprašta samostan „ab omni festa­tione (valjda prestatione) tributi." A onda se veli: „hoc solummodo pe­tentes, Abbatissa ingenuitate praecipua, nomine Cicha cum omnibus so­roribus volentibus illis amplissima defisco civili dona* b ) confère." Iz ovoga bi reći, da su to bile gradske daće. Da kraljevi ugarski nisu uživali dona, to nam osim tačke 2. tro­girske isprave : mihi .... tributarii non sitis, dokazuje i dalnja tačka, gdje naročito ističe kralj, da grad neće teretiti : 2. hospitium t. j. dužnost primiti kralja na konak i hranu, što je u najužoj svezi sa darovima, kako je to dobro opazio Klaić. 4 *) Ovu duž­nost nazivlju stare diplome franačke države mansiones, paratae,* 1 ) a protezale su se ne samo na osobu kralja, već i svu njegovu pratnju, dapače kad su funkcionari kraljevi i sami kuda išli, imali su pravo na hospicij (kapitulari nazivlju ovo pravo : evectoria i tractatoria).**) Kašnje se je ova dužnost hospicij a, koja se je zvala i gietum (droit de gîte) i receptum mogla reluirati i u novcu. 49 ) Da je hrvatskom kralju ovo pravo pripadalo, dokazuje nam sačuvana bilješka manastira belgradskoga (Rački: D. p. 162, tačka 5.), da je sokolar Aprić pogostio kralja i kraljicu : hospicio suscepit (et) regali apparatu eis cenam ministravit. Ovo nam je istina jedina sačuvana vijest o pravu hospicija, a tiče se Belgrada, ali čini se, da možemo zaključiti, da je hrvatskim kraljevima pripadalo ovo pravo i prema dalmatinskim gra­dovima u užem smislu, jer inače ne bi pravo razumjeli, kako bi ih Ko­loman u dolje niže označenoj tačci 7. trogirske isprave od te dužnosti riješio, ako je u opće ne bi ni dosada kraljevi uživali bili. Baš iz na­glašivanja Kolomanovoga, da se neće nikome radi konaka nasilje či­niti, moći bi zaključiti, da su valjda dalmatinski gradovi iz toga na­stiru svete Marije samo: regiam libertatem, a ne oprašta od daća, jer mu valjda ne pripadaju. Pauter u ostalom smatra ovu listinu falsifikatom (Szâzadok 1888. 372). u ) Rački: Doc. 129 ne priopćuje dodatak. t5 ) I biskupi dobivali su darove, cf. Rački: D. 40. Smič. Cod. III. Doc. 42. Vrlo karakteristični primjer dara prikazuje nam Rački! Doc. 90, gdje se svojevoljno obve­zuju gradjani belgradski: diviies et inopes, davati u buduće manastiru sv. Ivana dese­tinu od uljika. Tu se dakle dar kreira kao stalna daća. Svakako zanimljivi primjer dona, koji se sastoji u darovanoj daći. 46 ) Marturina str. 148. u ) Dr. Fr. Kos: Gradivo za zgodovino Slovencev, v Ljubljani 1906. Knjiga II. število 17, 49, i 449. Danduli: Chronicon, 1. VIII. c. 5, pars 35 (Muratori: Script, rer. Ital. XII. 188): dužd si pridržaje mansiones, quas in Aquilegiensi foro obtinet. Kos št. 26, drži, mislim krivo, da se ovdje pod mansiones razumijevaju kuće. 4S ) Fustel de Coulanges: 1. c. p. 508. 4a ) Cibrario: l c. II. p. 104.

Next

/
Oldalképek
Tartalom