DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 12
12 slova dosta opterećeni bili. Ta i drugud je ovo pravo bilo dosta teretno, a i mnogo zlorabljeno. 50 ) Za to se valjda i u Kolomanovoj listini naglašuje, da će u buduće ovisiti o dobrohotnosti gradjana da li će nekoga u svoju kuću primitif 1 ) 3. Tributa-^) Poznato nam je, da je rimski tribut bio dvojak, jedan koji se je udarao na zemlju (in agros, srci rfi YH), a drugi na osobe, 50 ) cf. Fusid de Coulanges: 1. c. p. 508. Vladari su često opraštali pojedince od tog tereta. Car Karlo oprašta g. 830. gradovskoga patrijarhu od prenočišća (mansiones), a isto tako g. 816. car Ljudevit solnogradskoga nadbiskupa. Sr. Dr. Fr. Kos: Gradivo za zgodovino Slovencev, v Ljubljani 1906., II. št. 17 i 49. 51 ) Kako nas daljnja povijest uči, razvilo se je iz ovoga sasvim dobrohotnoga hospicija tako reći nevidom jus descensus bani, koje je već za kralja Ljudevita bio pravi danak, koji se je dva puta o Jurjevu i Martinju na godinu plaćao; cf. Klaić: Marturina str. 177. Riječ: „zallas u , koju nalazimo u ispravi Ljudevita I. od g. 1347. (Kukuljević: Jura I. p. 113), dolazi od ugarske riječi: szâllâs, što znači doslovno „descensus." Klaić 1. c. op. 1. misli, da je i „zallas" identnično sa hrvatskom riječi „zalaz" (zalaziti). Po mom mnijenju „zallaz" u listini Ljudevita I. od 1347. i „zalusina" ili ,,zulusma a z. čl. 12. od 1351. znamenuju doduše jednu te istu daću, naime onu, koja se je razvila kao relutum za jus descensus, ali nemaju isti korjen. Nu bilo tome kako mu drago, jedno svakako stoji, a to jest, da su one marturine, koje ukida Ljudevit zak. člankom 12. od g. 1351. takodjer daća kraljeva descensusa. Riječi naime kraljevskoga dekreta glase u zakoniku ugarskom (Corp. juris Hung.) ovako : „nec ratione collectae marturinarum, bansul mora vocatarum a modo et imposterum (nobiles) molestentur." Glasoviti i neumorni Jos. Nie. Kovachich pripovijeda nam u svom djelu: Lectiones variantes decretorum comitialium, Pestini 1816. (str. 55), da u autentičnom izvorniku Ljudevitovoga dekreta, koji se nalazi u arkivu šipuške županije, mjesto riječi: „Bansul Mora," u istinu stoje riječi „Bansolos Maja." Prijepis Zagreb, zem. arkiva ima po Kovačiću : Bansolos Maya. Izdanje „Decretorum seu articulorum aliquot priseorum Ungariae regum ad contextum Bonfinii illustrandum," Hanoviae 1605. ima: Bansulus mara). Ovo je pako očevidno: Ban solusmaja ili po današnjoj ortografiji: ban zsolozsmâja, što znači banova žoložma. Riječ zsolozsma nalazimo dosta u starim magjarskim ispravama, a ima izmedju ostaloga i značenje isto, kao i grčka riječ: £XET)[J.OO6VY]. Ballagi ju drži riječi tudjom. Szamota pako u svom riječniku nagadja na slavensku riječ: služba. Nu banska zalužma nije se plaćala samo u marturinama, već u preraznom obliku, naročito viktualijama, samom konaku i novcu. Cf. Smič. Cod. III. doc. 367 od g. 1234. IV. doc. 113. od g. 1240; doc. 149 od g. 1242; Wenzel: Cod. VIII. p. 164, (1267), p. 406 (1272, gdje se je pobirala banska žaluzina skupa sa zemljarinskom marturinom. Laszowski: Monumenta historica nobilis communitatis Turopolje, Zagreb 190, vol I. p. 31. U ovoj se listini bana Nikole od g. 1278. naredjuje, da je nedopušteno, pobirati daću reluiranu. Relutum, koga su plemići turopoljski plaćali, iznašao je: „decem et octo pensas," a plaćao se jednom na godinu, i to oko Martinja. Primjere daće kraljevskoga descensusa imamo u Smič. Cod. IV. 155. od g. 1242.; Wenzel: Cod. 129. od g. 1266.; „descensus eciam super populos Baronum vel servientium ipsius regis Stephani, .... non faciemus," ali ipak ako kralj dodje slučajno, treba dati victualia, fenum, stramina et ligna, koja će ali platiti. O banskoj žaluzini sr. takodjer Maurovića u ocjeni Timonove pravne povjesti, Mjesečnik, godina 1904. str. 5.; Mažuranić: Rječnik, pod banjsul. 52 ) Rački: Rad XCIX str. 89. Klaić: Marturina p. 147 i si.
