DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 9

9 1. Donum publicum. Pod ovim naslovom poznajemo javnu daću, koja se je plaćala kralju. Mi poznajemo dvije vrste tih daća: redovitu, koja se je plaćala svake godine, i vanrednu, koja se je davala kod svečanih zgoda, n. pr. prigodom ženitbe ili druge kraljevske slave.

38

) Te daće, osobito prve nalazimo već uredjene u Franačkoj za dobe Merovinžana. U prvo vrijeme temeljili su se lih na starim običajima: „in martii campo secundum antiquam consuetudinem dona regibus a populo offerebantur."

39

) Ovi su darovi bili obligatorni. a plaćali su se u različitim stvarima,

40

) »ponajviše u zlatu, srebru, nakitima, a u kašnjim vremenima u novcu. Visina te daće bila je različita prema prilikama i potrebama. Kašnje su ih kraljevi počimali tačno odredjivati. Na plaćanje ovih darova

il

) bili su obvezani baš oni, koji su od plaćanja poreza oslobodjeni bili, dakle plemići, biskupi, crkve i manastiri. Privilegija davana manastirom baš pravilno izuzimlju te daće. Tako Krešimirova listina od g. 1069. (Doc. 56) dana manastiru sv. Tome u Belgradu naročito izuzimlje : „voluntariam honorificentiam," u čem Rački (Rad XCIX., p. 89) pravom nazrijeva donum publicum. To je primjer redovitoga dara, koji su obvezanici sami donašali prigodom javnih skupština. Listina kralja Krešimira dana g. 1059. manastiru sv. Ivana u Belgradu (Doc. 40) prepušta tu daću biskupu i odredjuje joj sadržaj: jednu ovcu i ampulu vina, quod gratia karitatis episcopo tribuatur. Sačuvan nam je i primjer izvanrednoga dara (Rački: D. p. 162, tačka 5.), gdje sokolar Aprić daruje kralja Krešimira konjem i slugom, kraljicu najboljom diklom, a kraljevog štitonošu štitom i sulicom. Medju dalmatinskim gradovima moramo ipak lučiti hrvatske od onih primorskih gradova, koji se označivahu themom Dalmaciae. Ovi potonji u užjem smislu dalm. gradovi nisu vazda bili obvezani plaćati vladaru darove u vrijeme, kad su mu plaćali tributum pacis u novcu i naravi, o kome nam pripovijeda car Konstantin (Doc. 184). Do koga su vremena plaćali dalm. gradovi taj tributum pacis, ne možemo pouzdano., reči. Lucij: De regno (II. c. 9. točka 14.) pozivom na Curoski gradovi služili rimskim pravom, pa prema tome je vrlo vjerojatno, da su i gospodarski bili uredjeni poput dalmat. gradova (thema Dalmatiae). 38

) U našim starinama imamo pače primjer, da se je carina, koju su tudji trgovci plaćali, davala pod naslovom poklona. Kulin ban bosanski g. 1189. (Smičiklas, Cod. II. No 221. p. 237.) daje Dubrovčanima pravo slobodne trgovine po svom vladanju: û KÉ3K RkCAKOt 3kAE,yi ÇASvk MH KKTO &A CKOHOKk BOAOBb IIOKAOHk cf. Mijatović: Glasnik XXVI. p. 174. 89

) Annal. Fuld. a. 751. Fustel de Coulanges: 1. c. p. 502. *°) Cibrario: 1. c. II. 130. 4I

) K ovoj vrsti daća možemo pribrojiti onih devet modija soli i ribe, što ih je polag docum. od 1093. (izdao Ljubić u Starinama: XIX. p. 90) dobivao prior Zadra, kao i one neke daće u naravi, što ih je dobivao dubrovački knez (ceponem unum de ligno, c. IX, statuta, zatim ribe, c. X., batak od krave, c. XVI. itd.).