DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 8

8 načkoj državi, te su se zvali telonea

30

), što dolazi od grčke riječi TSXÜJVLOV, koja znači mensa publicanorum, ubi vectigal exigitur (Tertull. De idol. c. 12, Steph. lex.)- Carina ta, koja se je plaćala ne samo u luci, već i na mostovima, cesti, gradskim vratama kud su trgovci ulazili (rotaticum, ripaticum, pontaticum, portaticum), ipak nije imala krarakter potrošarinskoga poreza, već pristojbe,

31

) ali plaćali su ju i u Franačkoj tudji

3

'

2

) trgovci. Pobirali su pako ovu carinu javni funkcionari za kraljevu blagajnu. Ova carina plaćala se je i u Ugarskoj, kako nam to dokazuje zakladnica Andrije I. od g. 1055. za tihanjsku opatiju,

33

) gdje se spominje, kako je kralj poklonio crkvi: »tertiam partem forensis tributum de Sumig et cum eo similiter tertiam partem in thelena cum portu et tributu.

34

) Pošto si je Koloman pridržao od carina dalmatinskih gradova dvije trećine nakon odbitka crkvene desetine, to se ovdje ne radi samo o formalnoj daći u znak priznanja, već o pravom kraljevom dohotku. Drugi nikoji

35

) porez nisu dalmatinski gradovi plaćali, kako to jasno slijedi iz točke 2., prem ih je bilo dosta, kako ćemo vidjeti iz slijedećega. Dalmacija se je i onda, kad je potpadala pod Bizant, smatrala dijelom Italije, pa je i njezin prokonsul bio podredjen eksarhu u Raveni,

36

) dok je ovaj eksistovao (do VII. stolj.). Prema tome je valjda i javno gazdinstvo svih naših gradova bilo uredjeno, kao i kod italskih gradova.

37

) Iz ispravah samih i starih statuta možemo ustanoviti slijedeće daće: 30

) Cf. Momumenta hist. jur. Slavorum meridionalium, Pars. I. vol. II. Statuta et leges civitatis Spalati. Izdao Hanel u Zagrebu 1878. strana 213, gdje se u statutu za carinu upotrebljuju riječ: theloneum. Sr. Kos: Gradivo za zgodovino Slovencev. II. št. 18. Ugovor izmedju Zadra i Ankone od 1258. upotrebljuje naziv taleoneum. Makušev: Monum. hist. Slav. mer. I. p. 97. 31

) Roscher: Finanzwissenschaft §. 58. Fustel de Coulanges: Histoire des institutions politiques de 1' ancienne France. Ouvrage revue par Camille Jullian, Paris, 1892. p. 507. sq. 3-) Cini se, da gradovi dalmatinski medju sobom nisu imali slobodu trgovine, već su morali plaćati carinu, ako nisu naročito oslobodjeni bili cf. Doc. 95. 33

) Marczali: Enchiridion fontium historiae Hungarorum. Budapestini 1902., p. 84. 3i

) U zakoniku kralja Kolomana od g. 1100 točci 33. ne radi se o carini, već o porezu, koji ima karakter dohodarine. (Gledaj taj zakonik u Marczali: Enchiridion, p. 107). Zakon Bele IV. (Marczali: p. 159) u točci 12, pa zakonik Andrije III. od god 1291.—1298. (Marczali: p. 189) u točci 17. i 18. poznaje već prelazne carine (passagia, Durchfuhrzölle). 35

) Da drugi porez nisu plaćali kralju, veli i Marczali: Az Arpâdok és Dalmâczia, p. 48. 3ti

) Rački: Rad XCIX. p. 78. i LVII. p. 108. — e

H U AaXfxema rîjç 'kaXtaç saxi ^cipa. Const. Porphyr.: De thematibus, 0éfj.a 0' Auppà^av (Ed. Par. P. G. CXIII. p. 131). 87

) Sr. Cibrario: Deila economia politica dei medio evo. Torino 1861. 1.46. glede općina, a II. 96 i sq. glede poreza u opće. Već je gore rečeno, da su se i hrv. primor