DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 7
7 raspravljan je na zadarskom saboru, od kog nam je spomenuta isprava sadržana. Tu se naročito veli, da se je raspravljalo o čitavoj Dalmaciji : „de Dalmatie libertate intégra perpetuaque servanda." Tu je Kooman prisegao na četir sveta jevangjelja: „ut antiquam Dalmatie libertatem in nullo unquam deberet fraudare," naročito se je pako obvezao, da će potvrditi i dati im biskupa, koga će sami izabrati. 26 ) U rapskoj pače listini od. g. 1111. (Smič. C. II. No 19.) odriče se Koloman i prava investiture, o kojoj je kako znamo u to vrijeme bijesnio rat izmedju rimskoga pape i zapadne imperije. 27 ) Ova je ali listina vrlo sumnjiva. Pravo birat si načelnika pripadalo je dalmatinskim gradovima po njihovim starim kapitularima i statutima, ali si je Koloman, kako vidimo, ovdje pridržao pravo potvrde. Lucij ovdje dodaje, da su na te izbore mnogo uplivisali hrvatski bani, što nam je dokazom neposredne vlasti hrvatskih banova u dalmatinskim gradovima. 4. et lege antiquitus constituta vos uti permittam. Dalmatinski gradovi služiše se rimskim zakonima, dok bijahu podvrženi istočnoj imperiji. Načelo : iudicetur erga romanam legem rešpektovali su i hrvatski vladari u vršenju svoje vrhovne vlasti napram dalmatinskim gradovima, dapače se čini, da su i hrv. primorski gradovi, naročito Belgrad priznavali rimske zakone. 28 ) 5. preterquam introitus portus civitatis de extraneis duas partes rex 2d ) habeat, tertiam vero comes civitatis, deeimam autem episcopus? (cf. art. 25. dekreta Kolomanovog, Endlicher, Monum. Arpadiana p. 363.). U privilegiju Gejzinom od 1142., kojim potvrdjuje Trogiru dana prava, dolaze riječi: „extraneis" dodano jošte: „mercatoribus," iz čega razabiremo, da se ovdje radi o carinama, koje su plaćali strani trgovci, kad su svojom robom ušli u luku. Ove carine nalazimo i u staro-fra26 ) Kada su Spljećani g. 1204. sklopili pacta conventa sa Mlećanima (Licer Pactorum u dvorskom arkivu u Beču, Smičiklas: Cod. III. doc. 42.), obvezaše se arkiepiskopa, koga će sami izabrati, presentirati gradskom patriarki na potvrdu. 27 ) Cf. n. pr. Duruy: Histoire du moyen age p. 269. sq.; Farlati: IV. str. 223; Lucius: De regno VI. c. 2. — U vrijeme narodne dinastije bila je ordinacija po svećenstvu i puku izabranoga biskupa pridržana samomu papi, tek spljetski sabor odredi, da se izabrani biskup poslije izbora odmnh redi. Ovo pravo ostalo je na snagi i z; . doba kad su Arpadovci zasjeli hrvatski prijestol. Rački: Rad LXXIX. str. 148. i si. Starine XII., 222. Za što u Hrvatskoj državna vlast nije imala kod popunjivanja biskupskih stolica onoga upliva, kakva je stekla u romanskom i germanskom zapadu, o tom: Rački: Rad. XCI, 161. i si. Ob ovoj rapskoj listini sr. dolje niže. 2S ) Sr. Rački: Documenta 86. i Rad: XCIX. 79. Glede odnošaja Dalmacilje prema Bizantu u doba listine D. 86. to jest 1076. sr. Lucij: De regno II. c. 9., a osobito Rački: Rad LVI. 63. si. 29 ) Lucius: De regno VI. 2. Rački: Rad, XCIX. 87. Marczali: Az Arpâdok és Dalmâczia, p 48. Kršnjavi: Vjes. ark. II. 167. Smičiklas, Codex III. No 42. Ovdje priznaje Zadar mletačku vlast i çd carine dobiva l L nadbiskup, l L comes, */ 8 općina,
