DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)

Strana - 5

5 koja glasi upravo onako, kao i ona od g. 1142 (Cod. No 49), koju je Gejza II. dao Spljećanima. Prem je dao, kako gore vidjesmo iz listine od g. 1124., već prije Gejze Koloman taku diplomu Spljećanima, to ju ipak Gejza ne spominje, pa prema tome' nije ništa neobičnoga što Stjepanova listina od 1167., takodjer ne spominje, da su gradu Šibeniku dana ova privilegija već po Stjepanovim predjima. I za Omiš imademo diplomu takovoga sadržaja od kralja Andrije II. danu g. 1207. (Smičiklas: Cod. III. No 63.) Ova se diploma pozivlje na privilegija dana Omišanima po Andrijinom otcu (Emeriku) i djedu (Beli III.).

20

) Mnijenje Fejérpatakijevo, da su uvjete i sadržaj privilegija sastavljali interesovani gradovi sami, ne možemo smatrati ispravnim, jer su kako ćemo iz slijedećeg sadržaja tih povlastica viditi, za sve gradove jednaki. Temeljem našega promatranja uzimljemo trogirsku povelju od g. 1108., postoje ova datumom svojim najstarija, a to joj potvrdjuje i sam sadržaj njezin. Slijedeći Lucija (De regno 1. VI. c. 2.) možemo trogirska privilegija ovako nanizati : 1. Ego Colomanns rex Ungarie, Croatie atque Dalmatie iuro super sanctam crucem vobis Tragurinis meis fidelibus civibus firmam pacem. Lucij tumači riječi firmam pacem, što je kralj prije toga vodio rat s Dalmacijom. Ova se formula rabi kod medjunarodnih ugovora izmedju Dalmatinaca i italskih gradova. Pax Pisanorum cum Jadertinis od g. 1188., imade riječi: pacem jurati.

21

) (Makušev, Mon. str. 422. Smič. Cod. II. No 209). Tako ugovor izmedju Ankone i Trogira od g. 1236. ima riječi: „antiquam pacem, amicitiam" {Makušev: Monumenta historica Slavorum meridionalium I. st. 111.) 2. Mihi et filio meo aut successoribus meis irïbutarii non sitis. Dalmatinski gradovi plaćali su hrvatsko-dalmatinskim kraljevima posebni tribut,

22

) odnosno kad spadahu k Veneciji, moradoše opet duždu 20

) Smičiklas ne pravom označuje ovu ispravu falsifikovanom. Omiš istina nije imao svoga biskupa, ali nije ga imao g. 1167. ni Šibenik, kad je dobio povelju Stjepana sina Gejzinog. Farlati: 1. c. IV. 454. sq. 21

) Sr. takodjer medju inima listinu od g. 1167. (Smič. Cod. No 109), gdje Omišani Kotoranima prisižu „puram et rectam pacem"; listinu od 1169. (Cod. No 119) ugovor izmedju Pize i Dubrovčana i Spljećana: „pacem firmam et illibatam custodire . . . iuravit"; listinu od 1192. o miru izmedju Spljeta i Pisana: „iuramus firmam pacem." 22

) Const. Porphyrogenet

: cap. 30. „ßaatXsoc BaaiXstoç itposxpé^ato rcàvxa xà 8i8ćfj.eva T<L axpaxTjyôi, StSoaftou xû> axpaxYjyu) v.al sbtxoxe SYÉVOVXO rcâvxa xà xotaöxa xâoxpa ôiroepopa xù>v ExXaßtuv. Doc. 184. str. 372. Sr. Rački: Rad XC1X. 88. Taj tribut odredio je car da se plaća hrvat, vladarima u mjesto strategu, da uzmognu gradovi mirno obradjivati otoke, u čem su ih Hrvati smetali, jer su morali podavati daće strategu, a ne njima. Basilij na pritužbu gradova odredi, da odsle gradovi sve, što su dosad davali strategu, podaju xoïç ExXaßfHC, xotî elpijvtxuic £îjv u.ex' aöx&v. Samo malenkost (ßpax« x

0 treba