DRŽAVNOGA PRAVA (ZAGREB, 1910.)
Strana - 110
11Ö cepisse. 493 ) Evo kako je tačno bila odredjena granica kraljevstva hrvatskoga, kao posebne državopravne individualnosti. 494 Zaglavak. Samo se po sebi namiče pitanje, za što je prestala posebna hrvatska krunidba ? Mi smo vidjeli, da nije po državopravnom shvaćanju 10. ili. vijeka izbor 49b ) sam po sebi dostajao za legitimnost kraljevskoga prava, već da je za to trebalo naročito i krunidba 49 *) pa je stoga bilo i posve naravno, da su i kralj Koloman i hrvatski narod smatrali nužnim posebno krunisanje za hrvatskoga kralja, pa imamo zaista i dokaza, da je bio krunjen još i Mirko posebno za hrvatskoga kralja (god. 1185. i 1194.). Za što je dakle posebna hrvatska krunidba prestala? Da li je prestala uslijed slabosti i mlakosti naroda? Kakovo državopravno znamenovanje ima taj prestanak? Da li je nastao kakav novi pravotvorni čin? m ) Kralj Stjepan je istina priznao ostrogonskomu nadbiskupu tu pizetarinu, ali u opravdanost kraljeve odluke moramo pravom podvojiti, kad znamo, da se je za Slavoniju kovao posebni novac. Fali dakle za ostrogonskoga nadbiskupa svaki pravni razlog, da pobire kovninu od kovanja novaca, koje nije imao kao vrhovni pizetar nadgledali. Ban Roland je uslijed ove odluke kraljeve došao i u nepriliku, jer mu je očito manjkalo vrelo jednoga dohotka, koji je dosele imao, pa je stoga i zamolio ostrogon skoga nadbiskupa, da mu za tekuću godinu taj dohodak prepusti: décimas, quas vobis de mandato regis debemus, sicut pecuniam vestram, concedere et donare velitis, ad relevandum présentes nécessitâtes nostras. Rnauz: Monumenta Ecclesiae Strigoniensis. 1, pag. 597. 494 ) Većinom se misli, da Hrvati za vrijeme narodne dinastije nisu kovali vlastitoga novca, već da je kolao novac bizantinski, a možda takodjer koji iz talijanskih carskih kovnica. Sr. Brunhnid: Vjes. arkeol. N. S. VII. Zagreb 1903. p. 34.; Rački: Rad, 99, p. 95. — I Venecija nije prije X. vijeka kovala svoj vlastiti novac. Za dobe eksarhata ima kovnica samo u Rimu i Raveni. Sto pakt od god. 840. spominje librae Veneticorum, to se pod ovima ima razumjevati novac tudji, kovan u Veneciji. Die Verleihung einer Münze (moneta) bedeutete nur die Bewilligung einer Münzstätte, Lentz u Byzant. Zeitschrift p. 91. Schröder: Rechtsgeschichtc p. 185; Hartmann: Untersuchungen zur Geschichte der byzant. Verwaltung in Italien, Leipzig 1889. p. 77. cf. Muratori: Antiq. Ital, II. p. 644. — Nu ako Hrvati za narodne dinastije nijesu kovali novac, razlogom tome ne može biti ništa drugo, već što je glavni komercij bio u pomorskim gradovima, gdje je kolao za onda internacionalni novac levante to j. bizantinski, a nema dvojbe, da su se na selu obavljala plaćanja dijelom naturalnim zamjenjivanjem gospodarskih dobara, a dijelom kunovinom, kako veli Smičiklas u svojoj Povjesti, I, p. 297. Sr. i Klaić: Marturina p. 131., p. 143 op. 3., p. 156, op. 1. — Truhelka: Slavonski banovci, iz Glasnika zemaljskoga muzeja u Bosni i Hercegovini IX. 1897. (separ. otisak) — Na svaki način je vrhovničko pravo kovanja bilo u rukama vladara, a ako to nije vršio, ima se tražiti u gospodarsko-kulturnim, a' nikako u političkim razlozima. 495 ) Fertile: Storia dei diritto italiano, I. p 296 i si.; Schröder*): Lehrbuch der deutschen Rechtsgeschichte, p. 472. i9u ) Schröder: p. 479. U Italiji su godine vladavine kralja brojali od talijanskoga krunisanju bez obzira na trajanje njemačke vladavine. Onde gli anni dei regno in Italia si contavano diversamente da quelli di Germania, cioè dalla coronatione fra noi, net. fraitempo non si mettevain testa agli atti altra nota cronologica che l'indizione e l'anno ab incarnaiione. Pertile: I. p. 296. — cf. Hajnik: Magyar alkotmâny és jog az Arpâdokone
