VJESNIK 11. (ZAGREB, 1909.)

Strana - 101

toi 90. U drugom dijelu zbornika, kojemu se strane ne broje, nalaze se ove pjesme: 13. Cantio de amore; 14. Cantio de amore; 15. Alia (o ljubavi); 16. Alia (o ljubavi) ; 17. Alia (o ljubavi božjoj); 18. De venatore cantio ; 19. Pjesma o ljubavi ; 20. Alia (o nesretnoj ljubavi) i 2 U Cantio (o čemernoj ljubavi), sve hrvatski. Na posebnim papirima, novijim pismom ali starim pravopisom, dodane su još ovomu zborniku ove dvije pjesme; 22. Pesem od rožic, narodna pjesma „Ki so moje rožice, Pisane in bele" i 23. Pjesma o berbi, kojoj je zabilježen i napjev. Kasnije je napisana svakako pjesma u drugom zborniku, po svoj prilici malo iza smrti Petra grofa Zrinskoga i Franje Krste Frankopana, a svakako prije godine 1721. Pjesma sama nije u jedan mah napisana ni istim rukopisom, raspoznaje se u njoj četverovrsni rukopis. Sam zbornik (koji se nalazi u akademijskom arkivu pod signaturom II. a. 23.) imade ovaj sadržaj: 1. Cantio de Zriny Petro, 2. Cantio vernalis, 3. Cantio pulchra, 4. Cantio de Zrini Nikolao, 5. Alia de eodem Zrinio, 6. Cantio vacationalis, 7. Cantio vacationalis, 8. Cantio, 9. Cantio de avibus, 10. Pjesma o papigi, U. Cantio de amore, 12. Cantio de amore, 13. Cantio de statu salubri Croatorum, zatim su dvije pjesme iščupane, 14. Neki ugovor, sastavljen od Petra Novaka, 15. Konjska vraštva, 16. Nekoliko psalama Davidovih i molitava, 17. Razne bilješke i 18. Računarske bilješke i obveze. Cijeli je zbornik pisan hrvatskim jezikom, a imade dosta i praznih listova. Treća je pjesma u posebnoj tečici (u akademskom arkivu pod signaturom I. a. 80.), napisana je u novije vrijeme na novijem papiru i novijim (Gajevim) pravopisom. Cijela pjesma imade 316 stihova, koji su razdijeljeni u 79 kitica, a svaka kitica imade 4 stiha. Na koncu pjesme nalazi se poznati latinski natpis nad grobovima Petra grofa Zrinjskoga i Franje Krste Frankopana u Bečkom Novom mjestu. Summum m al u m — Cantio mixta — Mulier mala.x Samson beše zmožen v jakosti, Ki Filistance potukel je zadosti. On, ljubeć ženu, na nikaj je došel, Kojoj vse verujuć, v pekel je prošel. Kralj David bil je pun duha svetoga Po gledu ženskom rasrdil je boga, Kaj potlam do groba zadosta žaloval svoga. Oh da bi mogel sad ja to vučiniti, Da bi morali s pekla vsi van' ziti Bi je pital, zakaj moraju trpeti, Vu prestrašnom ognju zakaj moraju goreti.