VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)
Strana - 170
170 kralja ovako : „Preterea, serenissime rex, sciat maiestas vestra, quod nonnuli ex nobis scripserant maiestati vestre respectu aliquarum oppressionum et miseriarum nostrarum, ac respectu castrorum tinitimorum. Omnino iam expectabamus providentiam a maiestate vestra. Preterea sciat etiam maiestas vestra, quod adhuc nulla providencia est castro Byhag (Bihać) ab Francisco Bathyany, qui in Castro non tenet ultra quam quinque homines. Incole vero civitatis in dies recedunt alias habitare. In ipso enim Byhag usque banatum ipsius Francisci Bathyany semper tenti sunt centum équités et centum pixidiarii, qui Franciscus (Bathyany) adhuc nunquam inter nos fuit. Nunquam se promisimus condam regi serenissimo Hungarie usque maiestati vestre, eum nobis habere pro bano. Sed respectu ac intuitu maiestatis vestre, si dictiis Franciscus Bathyany inter nos habitare vult, et Ulis, quibus debitor est, maiestati servire, nos in hoc secundnm mandatum maiestatis vestre volumus; quare supplicamus maiestati vestre, quod nulluni banum inter nos facere dignetur, qui inter nos manere non vult". (Kukuljević, Jura, II. str. 29.) Hrvatski staleži dakle izjavljuju, kako nijesu ni pokojnomu kralju Ljudevitu, a ni Ferdinandu obećali, da će Franju Bacana držati za svoga bana. Ali s obzirom na kralja Ferdinanda, oni će ga ipak priznati, ako se obveze, da će u Hrvatskoj prebivati i ondje onim, što je dužan, kralja služiti. Suviše mole staleži kralja, da ne imenuje u buduće nikoga za bana, koji ne bi htjeo u Hrvatskoj stanovati. Hrvatski sabor u Cetinu podastro je kralju svoje zaključke u obliku od petnaest članaka (articuli). Šestim člankom zamolio je sabor kralja, da po dosadanjem običaju imenuje još drugoga bana, budući da je tako bilo od starine. Na to je kralj staležima odgovorio: „Šesto, u pogledu zatraženog imenovanja drugoga bana, želi kraljevsko veličanstvo, da sami (staleži) označe nekoliko zgodnih osoba i za takvu čast dostojnih, pa da se razpitaju za njihova svojstva; kad to i njihova imena kraljevsko veličanstvo doznade, pobrinut će se njima za bana 11 . (Sexto, super deputatione alterius bani per eos petita, vult maiestas regia, ut ipsi aliquot personas idoneas et tali officio dignas indicent, seque de earum habilitate informent, qua simul et nominibus earum intellectis maiestas sua tune eis de bano providebit. Jura II. 32). Kralj dakle sam poziva hrvatske staleže, sabrane na saboru, da mu imenuju svoje kandidate za bansku čast, i da ga obavijeste o sposobnostima tih kandidata. Cim oni tomu pozivu zadovolje, kralj će jednoga od predloženika imenovati za bana. Tim bi saboru priznato pravo, da predlaže banske kandidate. Hrvatski se je sabor jamačno odazvao kraljevu pozivu, na što je kralj imenovao drugim banom hrvatskoga ljubimca, kneza Ivana Karlovića, koji već 9. kolovoza 1527.
