VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 122

122 § 10. Ne može biti sumnje, da Konstantinova informacija što se tiče topografije Venecije (c. 27) dolazi izravno iz mletačkoga vrela. Općenitu točnost njegovog opisa otokä i lidä i sudaranje ovoga sa opisima, što ih podaju Chronicon Venetum i Ivan Đakon, pokazao je Kretschmayr.

1 Ali može se dokazati, da i historijske notice (c. 28) potječu također iz Venecije. One se sastoje od dva dijela, od utemeljenja mjesta u 5. stolj. i od događaja A. D. 809—10. Prikazivanje utemeljenja (p. 123) ponavlja očevidno mletačku živu tradiciju. Ο Atili se kaže, da je opustošio Italiju zajedno s Rimom i s Kalabrijom

: pučka je tradicija pomiješala svoje uspomene ο navalama Atile i Alarika. Prijelaz od ove periode k Pipinu, sinu Karla Velikoga, 350 godina kasnije obilježen je značajnom neizvjesnošću, koja posvjedočuje narav bilješke: μετά δέ άναχωρήσαι τον Άτίλαν μετά χρόνους πολ

λούς πάλιν παρεγένετο Πιπϊνος δ ρήξ. Pripovijedanje događaja od A.D. 809—10 otkriva još jasnije mletačko podrijetlo istoga. Ono nam pokazuje način, kojim su Mlečani sami htjeli, da bi im se ova episoda pripovijedala pod konac devetog ili tečajem desetog stoljeća. Pavao, Cefaloniae praefectus,

2 bio je prisutan za vrijeme tih događaja s jednom flotom, ali da se je njegovo izvješće bilo sačuvalo i da ga je Konstantin bio upotrijebio, to bi pripovijedanje bilo posve drugačije. Istina je, da Mlečani odgovaraju Pipinu ήμεΐς δούλοι θέλομεν είναι τοΰ βασιλέως Τωμαίων καί ουχί σοΰ ; ali se inače šuti ο pravima suvereniteta, što ih je kao što se priznaje Vasilij u ono vrijeme imao i vršio. Pokoravanje Venecije Pipinu predstavlja se kao είρηνικαί σπονδαί između Venecije i kralja, dok se pravovaljani ugovor mogao zaključiti samo s Vasilijem — kao što je i u istinu bio zaključen dogovaranjima između dvije suverene vlasti, koja su se svršila ugovorom u Aachenu (812 A. D.). Za kritiku situacije dovoljno je, da se pozovemo na izvrsnu raspravu Lentzovu.

3 Tako povijest, što ju Konstantin naivno prihvaća od jednog mletačkog izvjestitelja, manje je iskrena nego li su same mletačke kronike. Prelazi se preko činjenice, da je Venecija bila njeko vrijeme u rukama Franaka, i da je povraćena, a da nije bila ni pitana, od visokih ugovarajućih stranaka, Karla Velikoga i Nikefora (Mihajla I.) basileju; i podložna se država predstavlja, da čini ugovor, kao da bi bila nezavisna suverena sila. Činjenica, da je rimski car mogao pisati ovu historijsku noticu mirne duše, rječito osvjetljuje punoću zbiljske nezavisnosti Venecije u desetom stoljeću. Pogledom na neprestane odnošaje Venecije s Carigradom zalud bi se očekivalo, da se točno opredijele način i put, kojima je došla 1 Die Beschreibung der venezianischen Inseln bei Konst. Porph., Β. Ζ. XIII (1904) 482 sqq. 2 Ann. regni Francorum, s. a. 809, 810. 8 Das Verhältnis Venedigs zu Byzanz, 1. Teil 1891, pp. 31 sqq.