VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 92

92 posvetio samo četiri stranice razmatranju razprave kao jedne cjeline. Ja se nadam, da će ova studija, što ju evo pružamo ο kompoziciji Konstantinova djela i ο njegovim vrelima, dobro doći kao prvi pokus, da se zadovolji ozbiljnoj potrebi, koju sam i säm osjećao.

1 Sad ržaj

: § 1. Piščeva razdioba sadržaja. § 2. κεφάλαια (glave). § 3. Kronologijska data. § 4. Dokaz ο krpežu

: cc. 29—36 (Dalmacija). § 5. Dokaz ο krpežu

: cc. 14—25 (Saraceni). § 6. Formula ίστέον οτι (οτι). § 7. Vrela: poslanstva i t. d. § 8. Južna Italija (c. 27): vrelo i t. d., pripovijest ο Narsesu. § 9. Južna Italija (c. 29): Odnos prema Vita Basilii. § 10. Venecija (cc. 27, 28): vrelo. § 11. Italija (c. 26): vrelo. Liutpranda Antapodosis. § 12. Dalmacija i južni Slaveni (cc. 29—36): vrela. § 13. Mađari i Pečenezi (cc. 37—40): vrela i t. d. § 14. Sarkel (c. 42). Nastavak Theophana. § 15. Opsjedanje Patre (e. 49): vrelo. § 16. Kronologijski prijegled. § 17. Logička pogrješka rasprave i znakovi nepotpunosti. Njezina vrijednost. § 1. Dok se je car Konstantin bez sumnje služio pomoću tajnika i pomagača u sastavljanju ove svoje rasprave,

2 nema niti najmanjega 1 Nisam se potrudio, da pogledam G. Laskinova Socinenija Konstantina Bagrianorodnago ο teuiah i narodah, Moskva 1899, pošto se jasno vidi iz druge notice S. Рара

dimitriua u Β. Ζ. IX (1900) 515—23, da su bez svake vrijednosti i da se iz njih ne može ništa naučiti. 2 Spominjat ću ju u buduće kao Adm. Nesretno ime, što ga je uveo Meursius, traje već odviše dugo i odviše je rašireno, a da bi ga se moglo

. odbaciti. Περί έθ-νών, ako i nesravnjivo bolje, ne pokriva drugi dio djela. Ad Romanum bilo bi najkorektnije; ali ima još jedna rasprava, koja može sebi prisvajati pravo na isti naslov, u Apen

dixu k djelu De cerim., B. 1. Ja se ovdje pozivam uvijek na stranice Bekkerova teksta (1840). Bekkerov rad bijaše: da je kolacionirao stari tekst Meursija (1611 i 1617), osnovan na jednom lošijem palatinskom Ms.u, sa popravljenim tekstom Bandurija (Imp. Orient, vol. 1, 1711), koji se osniva na najboljem što postoji Ms.u, Parisinu 2661, sada 2009; da zabilježi vari

jante ovih edicija; i da doda njekoje ispravke iz samog Parisina. U Bekkerovim notama znači vulgo Meursius -\- Banduri. Na pr., obnova Μορδίας mjesto Μηδίας, ρ. 166, 13, ima se pripisati Bekkeru. Čudnovato je, da Bekker nije metnuo sprijeda nijedne riječi predgovora, kojima bi rastumačio, što je učinio. Ο manuskriptima je raspravljao Vari u Akademiai Erfesitö mađarske akademije, 72, 710—12, Dec. 1895. Njegov mi članak nije