VJESNIK 10. (ZAGREB, 1908.)

Strana - 91

Rasprava De administrando imperio. (The treatise De a dm. imp.) Napisao J. B. Bury, profesor moderne historije u sveučilištu cambridgeskom.

1 Rasprava cara Konstantina VII., poznata pod neprikladnim naslovom, što joj ga je njezin prvi izdatelj Meursius nadjenuo, De administrando imperio, proučena je u djelovima svojima tako pomno kao malo koji dokumenat byzantinske literature. Ali je proučena samo u djelovima. Dragocjene i vanredne notice, što se odnose na slavensku i ugarsku povijest, mikroskopičkim su načinom iztraživali radoznali slavenski i ugarski istraživači, željni da prodru tminu, koja obavija razne zgode i nezgode njihovih plemena; a drugi im se priključili u tom istraživanju. I rasprava je takova, da joj se pojedini komadi dadu pojedince raspravljati. Odsjeci, koji rade ο Hrvatima i Srbljima, Mađarima i Pečenezima, Ibercima i njihovim susjedima, mogu se izvaditi i tiskati kao nezavisni dokumenti.

2 Posljedica je bila, da se rasprava nije proučavala kao cjelina. Takovo proučavanje je ipak neophodno nužno. Sada se općenito priznaje kao osnovno načelo u historijskom radu, da je filološka kritika (literarna i ona što vrela ispituje) nužna priprava za pravo upotrebljivanje autoriteta. Dokumenti nisu gotovi za konstruktivan rad historičara, dok nisu bili podvrgnuti analitičkim operacijama filologa. Analiza Konstantinove rasprave tim je potrebitija, što je njezin raznolični sadržaj tako važan za historijske istraživače na mnogim poljima istraživanja. Ne možemo dosta zahvalni biti na onom vrijednom materijalu, koji služi provizorno kao komentar djelu „De administrando imperio", što ga je Rambaud dao u svojoj velikoj monografiji ο životu i ο vremenima Konstantina Porfirogeneta.

3 Ali je francuski historik 1 Byzantinische Zeitschrift, XV. Β., J. 1906, pp. 517—577., preveo s engleskoga prof. Š. Lochmer. Donosimo ovu velevažnu raspravu učenoga engleskoga historika u tvrdoj vjeri, da smo ti ne učinili veliku uslugu i našim domaćim radnicima. Uredn. 2 Na primjer slavenski od Safarika, južnoslavenski od Račkoga, mađarski u novoj publikaciji mađarske akademije, ο kojoj će publikaciji biti dalje govora. 3 Kao što je Diehl istinito kazao g. 1899.: današnji dan jošte stvar zaista vanredna u predmetu, koji su novija istraživanja malone obnovila, ova knjiga, stara blizu trideset godina, nije nipošto zastarjela (Etudes byzantines, 1905, ρ. 37). Mi možemo ovu opasku ponoviti i danas, a knjiga je za šest godina starija. « 8