VJESNIK 9. (ZAGREB, 1907.)
Strana - 44
\ Memoiri baruna Vinka Kneževića. Medju znamenite hrvatske porodice, što su dale carevini glasovitih generala, spada osobito porodica Kneževića od sv. Helene. Ime Kneževića nije riedko u narodu, pak je i poznati dalmatinski pjesnik franjevac Petar Knežević, pisac popularne „Muke gospodina našega Isukrsta i plač matere njegove" i drugih asketskih djela, došao na književnom polju do glasa. Ali taj Knežević nije u rodu s onim Kneževićima, o kojima je ovdje govor. Porodica Vinka Kneževića bila je dinastija generala, a u svećenički stališ nije nijedan član te porodice spadao. Mnogi od Vinkove porodice dovinuli se do velikih časti u vojničkom svijetu, odlikovali se vojnom slavom i zadobili vitežki vojnički red Marije Terezije. G. 1898. na pisao je podmaršal Ivan Tomičić vitez od Gorice nekoliko crtica o ovim Kneževićima u beletrističnom listu „ Prosvj eti" pak su tamo priobćeni i neki portreti. Inače se o toj porodici može gdješto naći u poznatom Wurzbachovom biografskom leksikonu, te u Hirtenfeldovoj knjizi „Der Militär-Maria TheresienOrden und seine Mitglieder (Wien 1857), te u njegovom leksikonu: Oesterreichisches Militär Konversations-Lexikon. Ako sve to i nije mnogo, ali dovoljno je da nam pokaže, kako su nosioci Kneževićeva imena znatni, ne samo za poviest naših hrvatskih plemićkih porodica, već za poviest čitave monarkije. Najvećma su se proslavili ipak Martin (r. 1708. u Senju f u Gračacu 30. X. 1781.), te Vinko (r. 30. XI. 1755. f u Svetoj Heleni 11. ožujka 1832.). Ovaj posljednji napisao je svoje memoire, u kojima nas upoznaje i s drugim članovima svoje porodice. Svoj spis nazvao je: „Biographie der Familie Knexevich" ali veći dio toga spisa radi o njemu samome, za to sam ja i stavio naslov „memoiri". Kako su takove vrsti spisi u nas Hrvata zaista riedki, a kako je i inače spis baruna Vinka pun zanimivih potankosti, mislim da ću mnogima ugoditi, priobćim li ga tuj doslovce, kao dokumenat iz onoga burnoga doba, koje je u našoj domovini ostavilo tragova. Ja sam već jedanput, u svojoj biografiji biskupa Maksimiljana Vrhovca (Zagreb 1903.), upotriebio ovaj Vinkov spis, a sad ga predajem čitava u sviet, jer će bez sumnje poslužiti ne samo genealozima, nego i mnogim drugim iztraživačima naše povjesti. S ovim memoirima ne svršava povjest te znamenite porodice Kneževića. Još godine 1898. živio je posljednji potomak u Stridi, unuk generala Petra Viktor kao umirovljeni husarski kapetan. Kako je ostao neoženjen izumire s njim i pleme Kneževića, ako se nije u svom ruskom ogranku uzčuvalo. I poslie ovih Vinkovih uspomena iztakli se Kneževići, naročito Martinov brat Jure, koji je bio pukovnik sekeljskih husara, te u Koprivnici umro. Taj je od
