VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 220

220 hom — prva linija njegovog teksta. Taj „à tout" izigrat ćemo odmah na početku poglavlja proti žilavoj ovoj krivotvorini i time završiti nabrajanje neposrednih dokaza za krivost grupe II. Posrednim dokazima, stečenim historijskom kritikom, ne će biti zadaćom toliko potkrepa naše tvrdnje, koliko sticanje materijala za odredjenje motiva i dobe postanka tog trostrukog falsifikata. Listina II.b nosi datum : „anno domini millesimo quadringentesimo sexto, decimo kalendas mah, regni autem nostri anno decimo octavo", a izdaje je „Sigismundus dei gracia Romanorum rex semper augustus". Bez svakog kritičkog aparata tu je očevidno, da je datum baš za to, jer je o sebi i grafički i kronološki posve korektan, hotimično kriv, budući da se kosi s naslovom, koji tek od g. 1410. postoji. Budući se pako listina gradi izvornikom ni najveća dobrohotnost ne će protuslovlja izmedju datuma i naslova moći izjednačiti drugačije nego priznanjem, da je Il.b falsifikat nastao poslije g. 1410. Uzrok, s kojeg je inače tako oprezni falsifikator mogao počiniti taj nezgrapni anakronizam, moguć je samo jedan, te će nam dobro doći kod odredjivanja provenijencije i dobe falsifikata. Nu prije nego li predjemo na ta pitanja, valja biti na čistu s vrijednošću ostalih grupa, s kojima je sklop II. sadržajno prepleten. Resumiram za to, što moguće kraće, resultate Thalloczy-jevih istraživanja

1

), koje potpuno prihvaćam, a dodajem tek kratku kritiku onih listina, s kojima se on nije potanje bavio. Listina I. očiti je falsifikat nastao u oči potvrde od 1571. (La)

2

). Radjena je na temelju Y i IV., a osim toga se upire i na II. (odnosno Il.a i Il.b), pri čemu se naravski ne dade raspoznati, da li je zadnji falsifikator blagajskih dokumenata poznavao pravo biće grupe II. Pomiješane su dakle u ovoj listini historijske činjenice s novijom umjetnom tradicijom, a sve iskićeno maštom. Cilj listine ne može biti drugi, nego da prikaže pridošle; u Kranjsku pobjegle Blagaje preodtičnima po porijetlu, ravnopravnim svakoj prasjedilačkoj obitelji. Listina III. takodjer je falsifikat

3

), nu nastao daleko prije, neposredno pred prepisani u Ill.a, koji je bezuvjetno autentičan. Radjena je na temelju IV., kako to eklatantno dokazuje posve jednaki datum

4

). Cilj joj je bio eksempcija ispod banske vlasti i oprost od kunovine, oba pitanja od velikoga zamašaja za položaj obitelji, a u četrdesetim godinama 14. vijeka od preaktuelne, životne važnosti. — Pod konac dinastije Arpadovića digla se obitelj Babonića do velike moći. Potez zajednički sviju tako rekav dinastičkih obitelji slavonskih, sadržan u nastojanju, da se dokopaju nasljedstva u banskoj časti, ovdje već oštro izbija. Težnja doista za čas se i realizira i moć obitelji •) CB IX.—

LUI. = Adler 8 (1898.), 4.-28. 2

) Lijepo je to vidjeti na hrptenim bilješkama listina Il.a i Il.b (vidi odsjek B), pisanim po svoj prilici rukom Franje Ursina Blagaja, koji traži listinske podatke za I. 3

) CB XXXVIII. == Adler 8 (1898.), 26. U notama k III. i IV. potkrala se u CB pogrješka, te notu, koja bilježi listinu IV. falsifikatom, valja premjestiti pod III. (v. uvod XXII. op. L). *) Dokumenat IV za cijelo je baš tom prilikom i propao, kako to obično biva s originalima, kad već faktično stanje nadmašuje pravni im sadržaj. Zadnja služba, koju čine, kad na sudu već postaju suvišni, jest, da služe uzorkom novomu resumirajućem „privilegiju", a onda hotimično se uništuju ili nemarom ginu. Lijepo možemo taj proces vidjeti baš kod blagajskih falsifikata. Čitave grupe III, _koja služi uzorkom sklopu II., danas više nema u izvorniku. Kao IV, propao je i Y, zlatne bule s čednim privilegijima, dočim falsifikati s bahatim sadržajem ostaju i u originalu i svim mogućim prepisima.