VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 219

219 (a prema tomu i druge 2) fabricirana sa znanjem vrhovnog kancelara Ivana Albena. Kao na Il.a tako nema ni na listini Il.b nikakovih registraturnih bilježaka

1

), nu naznaka registriranja na listini, premda se njom započelo već u doba Karla I.

2

), nije još ni u ovo doba postala pravilom

3

). Jedino, Što je posve neobično, a doista neočekivano na ovoj listini jest službena bilješka; (com)(missi)o p(ro)p(ri)a d(omi)ni reg-is, ili bolje pozicija odnosno singularitet njezin. Bilješka pisana je drugom (novom) žućkastom tintom i bez dvojbe novom vrlo uvježbanom rukom, sigurnim i pravilnim pismom. Čini utisak autentične kancelarijske bilježke, ruke, koja ovu formulu često i prečesto piše. U doba Anžuvinsko ova bilješka ne dolazi nikada na svečane privilegije; u Sigismundovoj kancelariji pojavljuje se ona i na toj vrsti listina'), nu uvijek — a ovdje se upirem i na iskustvo Fejépataky-a •— parno smještena na čelu listine i pod tekstom. Naša se bilješka nalazi ispod teksta, od prilike u jednakoj udaljenosti od oba proreza za pečat. S čela listine ona je izostala; možda hotimični znak, koji je ostavio pisar te bilješke, da do potrebe (u osobnom interesu) uzmogne raskrinkati taj falsifikat i njegovog posjednika. 3. Nutarnja kritika sklopa II. Čudnovati je fatum ovoga sklopa. Kao da zli duh krivotvorina prokušava na njemu svoju izumnu snagu ; sakriveno za stvaratelja nu jasno za nas udara on pojedinim članovima te grupe posve nedvojbeni biljeg falsifikata, raznoličan jedan od drugoga, a ipak im je sveukupni odraz u kritici pravilno simetričan. Jer dočim listinu II. uništuje jednako vanjska i nutarnja kritika, mogao bi Il.a, da je po nesreći ostao samo u prepisu, kombinacijom i slutnjom u najboljem slučaju postati tek sumnjiv

5

); vrijednost njegova bez vanjske kritike za uvijek bi ostala „sub iudice". Nasuprot je Il.b izdržao ovu gotovo pobjedonosno, a ruši ga nesmiljeno jednim ma') Ostale bilješke na hrptu v. pod B). 2

) Prvo do sada poznato svjedočanstvo za registraturu listina govori za g. 1340. Turul 20 (1902), 57. Kako mi prijatelj Dr. Szabö Dezsö priopćuje, našao je u arkivu obitelji Justh (N. M.) u listini kralja Ljudevita II. od 1519. pozivanje na kraljevsku knjigu (liber regius) od g. 1331. Rasprava o tom izašla upravo u Turulu 24 (1906.), 85—88. 3

) Hajnik, A kirâlyi könyvek a vegyes hâzakbeli kirâlyok korszakâban, TT. Értekezések 8 (1879/

3

.). 4.-6. 4

) Prvi takav slučaj meni poznat jest potvrda darovnice (od 1393,) izdane za Ivana i Stjepana Morovića za posjed Chyk u vukovskoj županiji od 1398. IV. 2. Facsimile Klaić III., 55. 5

) Listina je sumnjiva, kad direktno ili indirektno (sama ili svojom tradicijom) ne odgovara svim zahtjevima vanjske i unutarnje) kritike, nu manjka odlučni (nepobitni) kriterij za falsifikat. Postaviv slučaj, da je Il.a ostao samo u prepisu, ležao bi povod sumnji u tom, što sadržava i biva sadržan u falsifikatu. — Gornju definiciju izričem poglavito za to, jer opažam, da se i u ug. i u hrv. historijskoj literaturi (sr. n. pr. Smičiklas, Cod. dipl. III, 170. op. k br. 142 'i CB. op. k br. IV., koja u istinu pripada, k br. III.) rabi riječ „sumnjiv" za posve nesumnjivi falsifikat. Definiciju za falsifikat v. u Bresslau I. 7. Okolnost, da falsifikat prečesto sadržaje historijskih fakata, jer redovito počiva na autentičnim ispravama, može praviti stupnjevanje vrijednosti falsifikata (tako njemačka kritika naziva falsifikat pun skroz iskrivljenim ili lažnim dogadjajima „Machwerk", ug. kritika ima za to riječ „koholmany"), nu ne može da subsumira listinu ispod toga pojma.