VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 218

218 2. Stražnja strana pečata : a) od polja nije sačuvano ništa; legenda : NS f COMAN b) na neznatnom dijelu polja anjouvinski liljani ; legenda: ONORI c) na polju šiljak štita; legenda: ERNITANUS ET. — Konstruirana legenda: f COMANie bulgarie rex princeps salLERNITANVS ET hONORIs sci angelli d(omi)N(V)S. Dali je na listini visio ikada takodjer i novi pečat, o kojem govori klausula, nije moći posve pouzdano tvrditi, jer Il.b koji ga spominje, ne posvjedočuje ništa, a listina sama sačuvala mu ponešto zameteni trag. Kako je poznato, pričvršćivan je novi pečat tako, te učinjen novi (treći) prorez na pergameni i uzica provučena kroza nj i kroz (heraldički) lijevi prorez za stari pečat. U tom (sada srednjem) prorezu dotiču se obje uzice. Na našoj listini postoji taj treći prorez, a kako mu je donji rub ponešto izvrnut i oziedjen, to je vjerojatno, da je riječima klausule za novi pecat odgovaralo novo remekdjelo falsifikatora. Što se tiče listine Il.b, to ona kritizirana sama o sebi prolazi doista sretno s nekoliko tek ogrebina. Budući je najme ona bez dvojbe iz dobe Sigismundove, to s jedne strane u najboljem slučaju može pružiti vanjskoj kritici oružje kud i kamo slabije od onoga, što ga nužno pruža listina, koja se za stoljeća starijom gradi, nego zbilja jest; s druge strane vanjska kritika sama raspolaže baš za doba Sigismundovo posve neznatnim i nepouzdanim sretstvima, jer za ovu dobu diplomatika je ugarska još u povoju

1

). Pismo listine može biti po paleografskim znacima suvremeno s datumom, a može biti i za tridesetak godina kasnije. Paleografija o sebi nemoćna je za preciziranje datuma na decenije godina u opće, a pogotovo u ovo doba velikih socijalnih komešanja i klijućeg humanizma'-). U kancelariji kraljevoj varira pismo tipa talijanskoga, franceskoga, njemačkoga, miješa se duktus naprednjački s biljegom konservativnim, u kojem se dapače vidjaju i arkaistički otoci paleografski, tako te bi paleograf, posmatrajući ove u istinu istodobne pojave s jedinstvenog gledišta, ne uvažujući mnogostruko im strujanje, lasno iz njih sastavio uzastopni niz u vremenu. Danas su jedini trag pečatu na Il.b 2 proreza pergamene. Rubovi su im ponešto izvrnuti na mjestima, kud je prolazila uzica. G. 1571. visio je jošte cijeli kraljev pečat

3

), možda doista pravi, jer je vjerojatno, da je ova listina 1

) O Sigismundovoj kancelariji ugarskoj osim općenitih primjetaba Pray-a i Schwartnera nema radnje. Nešto o njoj Knauz, Az 1397-iki orszâggyulés, M. Tört. Târ 3 (1857.), 207—213. i Hajnik v. notu str. 219. 2

) Komparativna metoda pako, da tražimo, da li je neka ruka doista zaposlena u kancelariji u odnosno doba, odlučna je tek u slučaju pozitivnog resultata. U negativnom slučaju (a taj vrijedi ovdje, jer je sam pregledao, tražeći ovu ruku, sav materijal g. 1405.—1407. u N. M. i drž. ark.) ne dokazuje ništa uslijed silnih gubitaka sredovječnog materijala. s

) Ovdje priopćujem dio neizdane listine II c, koji se tiče pečata: „quod fidelis noster magister Franciscus Vrsinus comes perpetuus de Blagay dapifer noster nostrae maiestatis veniens in conspectum exhibuit et presentavit nobis quasdam literas Serenissimi quondam principis domini Sigismundi Romanorum imperatoris (!) ac Hungarie, Bohemie etc. regis, praedecessoris nostri felicis recordationis in pargameno privilegialiter confectas sigilloque eiusdem duplici autenlico impendenti communitas,