VJESNIK 8. (ZAGREB, 1899)

Strana - 163

163 kralj najprije Viktorinu, češkom hercegu (Csânki 5), a onda Ivanu Korvinu (Schönherr, Corvin Jânos, Eletrajzok 1894., 208), koji za to izvrgnut neprestanim progonima sina njegova Alfonsa. — Ovakav mirni, lukavi postupak s moćnim protivnicima karakterističan za Matiju. Analogno postupa on naime i s Ivanom Vitezom i Ivanom Česmičkim. God. 1 472. u januaru nakon uzmaka Poljaka, izravna se s njima, te javlja iz Nyitre slavonskim staležima, kod kojih ovi (kako već ova listina pokazuje), posjeduju najodanijih pristaša, o tom izmirenju (Fraknöi kod Szilâgyi-ja: Magyar nemz. tört. IV, 249 op. 2). A kad se ovi lijepo umire, uhvati Viteza, a Cesinički se tek naglim bjegom ugnu sličnoj sudbini. Kralj ga daje progoniti po Saskoj (sr. Fraknöi IV, 250 op. 2 i Mâtyâs életc 224), nu on do svoje smrti boravi u Medvedgradu. Ovaj interesantni podatak u ostalom već je poznat iz Cod. Blag. 389. 4

) Ovi podaci o biskupu Osvaldu (1466.—1499.) nepoznati su. On ja i drugdje optužen radi nasilja i radi toga, što je dao utočište Ivanu Česmičkom, nu ovdje prvi put izbija, da je učestvovao izravno u uroti poljskoj. Mora da se pritom lukavo ponašao, jer nije nikada navukao na sebe srčbe kraljeve. Dapače u listini od god. 1474. (Fejér, Nexus 38) on je jedan od odličnih vjernih. 5

) Danas Bogačevo kraj sv. Petra. Potpada u 15. v. pod Kalnik (Csânki 9 op. 2). 6

) t. j. Bosnak. 1501. spominje se „capellanus Elye Bosnyak" (Starine IV, 207) u blizini Križevaca. 7

) Bez dvojbe u službi cara Fridrika, koji baš u ovim krajevima drži svoje vjerne (Cod. BI. 389 spominje 2 plemića toplićka „contra r. maiestatem periclitaciones facientes serviendo imperatori Romanorum"), da njihovom pomoću može kontrolirati dopisivanja Matije s papom i kraljem napuljskim. Glavna cesta teklića s juga prema Budimu još za cijelo vojni (rimski) put, koji u 13. vijeku još izrazito teče od Blatnog jezera na Vašku, odavle preko Kalnika na Zagreb i dalje. (V. kartu u M. Nemz. tört. II.). Od Zagreba naravski prečac prema Blatnom jezeru, a taj tangira ili Optuj (sr. Pör, Nagy Laj os 150) ili Varaždin. 8

) Gatalica, vračarica. Sr. Bartal: Szotar 274. fl

) Ovo mjesto ležalo je bez dvojbe na riječici Mečenici, današnjoj Čavlovici. U Arpadsko doba nema ni traga sličnom imenu u ovim krajevima (Csânki 35). Držim, da je to mjesto nastalo u drugoj poli 14. vijeka (oko 1363.), u doba kad Vlkoslavić Vlatko dobiva za grad Ključ Bršljanovac u križ. županiji, po tom bosanska kolonija. TJ listinama za Vlatka spominje se Cavlović Budislav (Thalloczy 15, 30). Valjda baš po toj koloniji mijenja po malo riječica svoje sredovječno ime u Cavlovicu. 10

) Današnji Sv. Petar u varaždinskoj županiji na istoku Ludbrega. God. 1501. „plebania in Bednya Szent-Peter" (Starine IV, 213; Csânki 66). n

) Klokočevac kod Belovara. Dolazi u 15. v. i pod imenom Mikchevcz (Cs. 15). 12

) U osudi zagreb. plemića (Cod. Blag. 391) spominje se kao pouzdanik biskupa pećuhskog. Vidi se, da prisežnici nijesu bili točno upućeni o svakoj osobi. 13

) Gregurovec jugoistočno od Kalnika (Cs. 9). 14

) Ovo, čini se, 4. obitelj Vitezica (u Komarnici, Kamarju, Sredni). 15

) na Dravi, pripada arcidjakonatu komarničkom. Kernyn valja za cijelo tražiti u njegovoj blizini. 16

) Sjeverno od Belovara (Kaštelj, Cs. 19). ,7

) Teško da je identična s dolje spomenutim Ebres sive Ianosowcz. Jugoistočno od Slatine spominju se u 15. vijeku 2 mjesta toga imena (Cs. 87) 18

) god. 1477. august-november, Chmel : Materialien II, 110—118. ''•') Prugovac sjeverozapadno od Virovitice (Cs. 85). 20

) ispravnije Kopachowcz sjeverozapadno od Virovitice (Cs 86). '

21

) ispravnije Gordowa, odgovara današnjem Grdjevcu u belovarskoj županiji. Već god. 1244. Castrum (Wenzel, VII, 154), nu taj tijekom 14. vijeka propade, te 1455.