VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)

Strana - 87

87 kerchene y nekerchene, szenokosse, huzte yli suursne, kotere zu nym y nihouom kloštru, yz uelike pobosnoztj prikazalj y dalj zellanj Branzka y Zezuechanj tak ymenouanj na nyh kloster Lepouinzky, uuto yme, dabi rechenj redounikj kallugerj mogli lagle zuoy sitek raunatj, y zuoiu hranu i zuoie potreboche zadobiuatj. My to uideusj tak pobosno duguuanie, y nyh prauednu prosniu, nezmo ym hotelj nassega lizta zkratitj, kotero to imenie iezt ozde uu krizeuechkom kotaru et comitatu eiusdem, Lepauina uu Blizne, y uu zaiedniczj sic vocitatis, y kotarczi ouako : od zunchenoga izhoda ztarj put, koy dersy na vinograde Branzke, od poludnika Blizna y Zaiednicza szenokossa, od zapada dreuo hruska czerna imenouana, od zeuera put uelikj orsasky obchinszky, koy dersi uu Kopriuniczu, y od puta berdo Billo ymenouano et in eadem plaga ribniak OszlouiczaL Na kotero to daszmo my uu nass liszt gore imenouanim kallugerom reda zuetoga Basilia kloštra Lepouinszkoga, kako zadasniem, tako y potlasniem, uekouechnem, y neodezuanem zakonom, tako y poda red, da onj y nih nameztnikj zrechenemj zemliami ladaiu uziuaiu i onih hazen uzimliu, i daih nigdor nema uu nih uu nichem zbantouatj. Izuerhu toga zaueksega uerouania, prauicze iakozti, tuerdozti, y potlasnie nyh obrambe radi zapechatiszmo y potuerdiszmoim uu nass lizt znasum nauadnom pv\hiatiom y nasse laztivne ruke podpizaniem. Datum Crisy, die undecima mensis 7-bris, anno domini millesimo sexcentesimo quadragesimo tercio. Ioannes Iacobus Galler liber baro m. p. (L. S). Prepis, što ga učinio s izvornika, nalazećeg se u samostanu Lepavinskom, Ivan Kukuljević. IV. U Varaždinu 1657. 22. januara. Staleži i redovi hrvatski podastiru kralju molbu glede obrane zemlje. Sacratissima caesar. regiaque Maiestas, domine dom. clementissime. Quandoquidem Turca infensissimus ac potentissimus Christiani nominis hostis per partes istius regni alioquin munitionibus destitutas, et minus munitas, in Forum Julium perrumpere, et sub eo praetextu, fidèle hoc vestrae Maiest. regnum omnino ruinare conatur; in hoc extremo nostro periculo et necessitate, post Deum optimum maximum, ad vestram sac. Mai. veluti supremum nostrum asylum, dominumque clementissimum humillime recurrimus, ut vestra sac. Mai. huic tanto periculo, afflictisque nostris, et prope desperatis rebus, benignum suum succursum, opem et adjutricem manum adhibere clementissime dignetur. Et primo quidem, quia confinia istius regni ab aliquot retroactis annis munitione provisa non sunt, atque ideo extrema munitionis, inopia laborant. Eapropter vestra Mai. tum ex innata sua dementia, qua Semper fidelibus suis benigne succurrere consvevisset, tum etiam attento isto tanto fidelium suorum periculo et necessitate, tum deinde pro meliori vicinarum suarum provinciarum, post nos periclitantium defensione, maiori aliqua pulveris nitrii, plumbi, tormentorum, et mortariorum copia, et de barbacis, ut vocant, pixidibus, ad minies ducentis, mille musquetis, et mille karabinis, ut appellant, confiniis istis banalibus et Colapianis regni, atque adeo ipsi quoque fideli suo regno, benignissime providere dignetur.