VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)
Strana - 133
i33 dužni plaćati. Na to mu odgovori Dimitrija, da se sad ne radi o desetini kmetova, nego o desetini turopoljskih plemića, koji da su ju takodjer dužni plaćati, kako dokazuju predočene isprave kraljeva Ladislava Posthuma i Matije Korvina, u kojima su sadržane jednake isprave zagrebačkih biskupa Eberharda i Ivana te banova i knezova Celjskih. Punomoćnik turopoljski Gallo tražio je medjutim od Wynanda, da cijelu ovu raspru iznese pred kralja na rasudbu, na što ovaj ne htjede pristati, jer da on ima od crkvenog sabora potpunu vlast, da ovu raspru konačno riješi, pa zato dade Turopoljcima rok od 15 dana, da se promisle i za to vrijeme skupe sve isprave i dokaznice, koje mogu dobiti za obranu svoga stanovišta, pa onda neka opet dodju pred njegov sud (Isprava br. 356., koja se popunjuje ispravama br. 357. i 360.). Kad je taj rok minuo, pozva Wynand (18. srpnja 1466.) Turopoljce i njihove punomoćnike, koji se nalaze u Zagrebu, da još istoga dana po podne dodju pred njegov sud, da se uzmogne izreći konačna presuda (Isprava br. 358.). Sigurno je i kaptolski punomoćnik dobio takav poziv, jer se doista obje stranke još istoga dana sastadoše kod suca. Tu su Turopoljci branili svoj postupak, dok je kaptolski punomoćnik pobijao njihove navode i na koncu zahtijevao od suca, neka proglasi, da su Turopoljci dužni plaćati desetinu kaptolu, jer su svi njihovi prigovori protiv toga plaćanja nepravedni i ništetni, a za desetinu, koju već 20 godina nisu plaćali, i za druge štete da imadu kaptolu platiti 10.000 dukata, osim toga i troškove ove parbe. Ako li pako to ne bi htjeli platiti, onda neka ih sudac crkvenim kaznama na to prisili. Wynand proglasi doista Turopoljce krivima, te im naloži, da imadu plaćati kaptolu desetinu, a za neuplaćenu 20-godišnju desetinu da imadu platiti kaptolu 5.000 dukata, osim toga 600 dukata za namirenje raznih šteta, koje je kaptol za to vrijeme imao i napokon 10 dukata parbenih troškova (Isprava br. 357.). 1 ) Turopoljci medjutim nisu ni sad bili voljni, da se pokore ovoj presudi. Poradi toga pozva ih Wynand opet (31. srpnja 1466.), da još istoga dana po podne imadu doći preda nj, da se uglave one mjere, koje će se morati protiv njih poduzeti u tu svrhu, da se njegova presuda (od 18. srpnja 1466.) u život privede, ili da navedu svoje razloge prodv poduzeća tih mjera, ako takvih razloga imadu (Isprava br. 359.). No Turopoljci se ne odazvaše ovomu pozivu, nego dodje sam kanonik Dimitrija, koji zamoli Wynanda, da Turopoljce osudi iz ogluhe i izda shodne odredbe, kojima će se Turopoljci prisiliti na izvršenje njegove presude. 2 ) Wynand se odazva toj molbi i izdade (2. kolovoza 1466.) takve odredbe. Te odredbe navedene su u proglasu, što ga je Wynand upravio (toga dana) na kralja Matiju Korvina, nadbiskupe i biskupe, svećenike i redovnike, državne dostojanstvenike i velikaše (palatina, vrhovnog suca, bana Ivana Vitovca, Nikolu Iločkoga, Frankopane, Ivana Tuza i dr.), župane, podžupane, kaštelane, načelnike i druge oblasnike, i napokon na plemiće turopoljske. Najprije se navodi čitav tečaj parnice, a onda se odredjuje ovo: 1. Turopoljcima ') Ova je isprava izvadak iz jednog spisa u obliku knjižice, koji se nalazi u kaptolskom arkivu. U tom su spisu (i našem izvatku) dogadjaji izvrnuto priopćeni, naime najprije oni od 18. srpnja, a onda istom oni od 28. lipnja. 2 ) Da se Turopoljci nisu odazvali pozivu Wynandovu, vidi se iz isprave br. 360.
