VJESNIK 7. (ZAGREB, 1905.)
Strana - 134
134 se daje rok öd devet dana, ža kojega se imadu pokoriti osudi Wynandovoj i platiti sve tamo ustanovljene svote, a osim toga još 4 dukata za ovu sadašnju odluku i proglas, ili se glede tih svota nagoditi s kaptolom. 2. Duhovnim i svjetovnim poglavarima zabranjuje se potpomagati Turopoljce u njihovu otporu. Tko bi to ipak učinio, bit će opomenut, pa ako za tri dana ne prestane podupirati Turopoljce, bit će kažnjen. Ako to bude duhovni poglavar, on će biti suspendiran od vršenja crkvenih funkcija, a njegova crkva ili samostan bit" će udareni crkvenim interdiktom. Ako je pako biskup, njemu [se za prva tri dana zabranjuje samo ulaz u crkvu, ali ako se za ta tri dana ne pokori, onda će i on biti suspendiran od službe. Kad pako proteče tih 6 dana, a krivci se ne pokore, bit će oni izopćeni (ekskomunicirani) iz crkve katoličke. 3. Ako se Turopoljci za onih devet dana ne pokore presudi Wynandovoj, imat će župnici svih onih župa, gdje će biti tih neposlušnika, pod prijetnjom izopćenja pozvati njih, da se za tri dana pokore, a ako to ne učine, onda će ih imati izopćiti iz katoličke crkve, a to će izopćenje imati proglasivati svake nedjelje i svakoga sveca za službe božje i ostaloga bogoslužja. Ako se otpornici i tada ne pokore u roku od deset dana, onda imadu župnici pod prijetnjom izopćenja daljnjih deset dana po nedjeljama i svecima svečanim načinom proglasivati to izopćenje; oni će naime dati zvoniti u sva zvona, zapaliti crkvene svijeće i onda ih ugasiti pa baciti na zemlju, škropiti posvećenom vodom, da se otjeraju demoni, koji otpornike drže u svojoj vlasti i napokon u svečanom provodu otići pred crkvena vrata i od tuda baciti tri kamena na kuće otpornika u znak prokletstva. Ako se otpornici i za ovih 10 dana ne budu pokorili, onda se imadu pozvati svi vjernici, da moraju prekinuti svako općenje sa izopćenima, ne smiju s njima ni stanovati, ni razgovarati se, ni poslužiti ih i t. d., a tko se tomu nalogu u roku od šest dana iza izdanoga naloga ne bi pokorio, imade se takodjer izopćiti iz crkve. Ne pokore li se Turopoljci za daljnjih deset dana iza ovoga roka od 6 dana, imadu se udariti crkvenim interdiktom sva ona mjesta, u kojima bi se oni zadržavali, te u njima ne smiju svećenici ovršivati nikakvih crkvenih funkcija ni pokapati mrtvaca; jedino će smjeti ispovijedati i krstiti, bolesnike pričešćivati i vjenčati mladence bez svake crkvene svečanosti. Ako se i sada ne pokore za daljnjih deset dana, onda se imadu kralj i svi njegovi svjetovni velikaši i glavari pozvati, da upotrebe svoju svjetovnu vlast na svladanje ovih nepokornika. U to ime se nalaže, da pod prijetnjom izopćenja imadu poslije tri dana iza poziva postupati protiv njih, zatvarati ih, imanja im plijeniti i t. d., dok se ne pokore (Isprava br. 360.). Da li su se ove kazne upotrebiti morale protiv Turopoljaca i da li su se oni pokorili ovim odredbama, ne možemo doznati izravno iz našega zbornika, jer on skoro iza ove isprave (br. 360.) prestaje. Ipak imademo u njem još jednu ispravu (br. 361.), po kojoj bi mogli nešto naslućivati. U njoj se naime veli, da su Turopoljci pred banom (Ivanom Vitovcem) imenovali nekoliko svojih plemića (Fabijana Mikšića, Galla Gjungića, Pavla Kiša i dr.) na godinu dana svojim punomoćnicima u svima rasprama, koje bi oni morali voditi bilo pred svjetovnim bilo pred duhovnim oblastima. To bi se moglo najprije odnositi na raspru Turopoljaca sa kaptolom. Moguće da su Turopoljci protiv ove Wynandove osude prizvali na samoga kralja, pa su u tû svrhu izabrali ove plemiće svojim punomoćnicima, da ih pred kraljem zastupaju i
