VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)

Strana - 6

6 Semper in fidelitate et fldei constantia dominarum nostrarum reginarum et sacrae coronae Ungariae

20

). 1383. 2. febr. Die 2. mensis februaru, dominus Nicolaus praepositus Sancti Petri de Posega et dominus Detricus Bubech, transmissi pro parte serenissimarum reginarum senioris et iunioris Ungariae, videlicet dominae Elizabeth et Mariae, in consilio generali, in quo fuerunt consiliarii septuaginta quinque, receperunt a singulis nostrum in dicto consilio existentium, iuramentum homagii et fidelitatis antedictis dominis reginis, super sancta quattuor evangelia tacto missale

21

). 1. aug. Die prima mensis augusti, applicuit Iadram novus banus, videlicet dominus Stephanus Lazchovich n

). 24. oct. Die 24. mensis octobris applicuit Iadram domina Elizabeth regina Ungariae senior, domina Maria regina iunior et domina Draga soror sua

23

), cum certis praelatis et baronibus eorum, videlicet cum cardinale episcopo Valentino ecclesiae (quinqueecclesiensis, Stephano de Lindua, regni Sclavoniae bano

24

) et Stephano) Lazchovich bano nostro

25

) et multis aliis. 28. oct. Die 28. mensis octobris Castrum Vranae reddidit se, quod modicum prius rebellaverat iussu Ioannis de Palisna, olim prioris Auranae

26

). 20

) To je bilo napereno protiv namjera bosanskoga kralja Stjepana Tvrdka(1377. do 1391.); gl. Šišić: Vojvoda Hrvoje. Zgrb 1902. pg. 26-30. Pör: Ifjabb Erzsébet kirâlyné, Nagy Laj os kirâly felesége. Szâzadok 1895. pg. 900—903. !1

) To potvrdjuje listina od istoga dana ap. Lucium: De regno pg. 251—252. (datiranaje god. 1382. mjesto 1383. more veneio). U Lucijevom izdanju stoji mjesto de Posega „de Pascua", a mjesto „Bubech" „Rubins". n

) Emerik Bubek dignut je s hrv.-dalm. banskoga dostojanstva dne 15. juna 1383. (Fe jér o. c. pg. 94.), a isti dan imenovan bi Stjepan Lacković (Lucio: Mem. di Tr. pg. 326.). Lacković pišu bana pored Pavlovića još i neke zadarske izprave : „Stephano Laccovich bano et comité Jadre" {Starine 19, 116), „Stephano Lazcovich bano, comité Jadre" {Star. 19. pg. 117.). No isti ban nije bio roda hrvatskoga; on potječe iz plemena Her man, što se iz Niirenberga doselilo u Ugarsku koncem 12. vieka, te kroz više generacija obnašalo čast erdeljskoga vojvode ; po praocu svome Laczk (Ladislav, Lacko), zvala se ova porodica u Ugarskoj Laczkfy, a Hrvah' je (kako smo vidjeli) prozvaše Lackovići. (Karâcsonyi o. c. vol. II., pg. 170—181.). 23 TojeHedviga. No pošto Pavlović s. d. 18. jula 1384. piše „Edviga", čini mise ovakovo pisanje Lucijeva izdanja (koje inače nije ničim opravdano) vrlo sumnjivim. 21

) U Lucijevu izdanju ovo je mjesto nakaženo, te glasi ovako: „ . . . ecclesia C ... no Bez. Ban." „C

a je nesumnjivo mjesto „Q", jer se radi o kardinalu Valentinu, biskupu pečujskome, a ono „no" svakako je ostatak od „Stephawo", te se odnosi na Stjepana od Lendave, tada slavonskoga bana (Klaić 0. c. pg. 211.). Stoga ono „Bez" je imalo u originalu glasiti „Sclav." 25

) U Lucijevom izdanju ima „Henrico Lazchovich bano nostro", što je pogrješno jer se iz izprava toga vremena vidi (gl. bilježku 34.), da je Stjepan Lacković ostao banom hrv.-dalm. sve do imenovanja Tome od Sv. Jurja (u aprilu 1384.). Za cielo je ono „Henrico" rgjavo razriešena sigla 5^(ephano), koju je prepisivao pročitao kao 7J(enrico). 26

) O buni Ivana od Paližne (iz križev. žup ), gl. Šišić o. c. pg. 31. Da se nije pokorio kraljicama ni poslije predaje Vrane, jasno svjedoči izprava manastira dubičkoga