VJESTNIK 6. (ZAGREB, 1904)

Strana - 15

et ego Paulus de Paulo, et iuravimus omnes dictam pacem super unam crucem argenteam, in qua erant certae reliquiae sanctorum. Die sabbati 10. mensis septembris, una cum domino Paulo milite de 10. sept. Georgiis, creati ambasciatores ad dominum Detricum Bubech, banum Sclavoniae

65

), existentem cum exercitu sub Castro Tinini, recessimus et applicuimus die iovis 15. eiusdem mensis et die veneris immédiate sequenti, rémanente ibi ipso domino Paulo, inde recessi et Iadram applicui die'lunae 19. mensis septembris. Die primo mensis decembris factus fui rector Iadrae una cum ser Marino 1. dec. de Matafaris et ser Antonio Barthulazi. Die 5. mensis decembris circa mediam noctem, fuit terraemotus magnus. 5 dec. 1391. Die 19. mensis ianuarii in consilio generali, praesentibus patribus do- 19. ian. mino Petro de Matafaris archiepiscopo iadrensi, domino Grisogono de Soppe, abbate monasterii Sancti Grisogoni de Iadra et domino abbate de Rogova iuravimus super brachium Sancti Grisogoni martyris ibi reverenter dictam pacem et unitatem inter nos cum fidelitate Ungariae régis et reginae

66

). Die (14. mensis februaru) obiit rex Bosnae, de quo venerat novum Iadram (14. feb.) die 19. (eiusdem) mensis (februaru)

67

). 65

) Gl. bilježku 58. 66

) Odnosi se na viest s. d. 24. maja 1390. 87

) U Luc. izd. glasi ovo mjesto ovako: „1390. die 16. Febr. obiit Joannes de Palisna Prior Auranae. — Eodem anno die 23. martii obiit rex Bosnae, de quo venerat novum Jadram die 19. mensis martii." Ovdje je očita zbrka, a rekao bih za to, što je viest o smrti Ivana od Paližne naknadno ubilježena, te tako je onda nevjesti prepisivao zlo pročitao Pavlovićev autograf. Medjutim te se viesti dadu nekom sigurnošću razmrsiti U dubrovačkim spomenicima ubilježeno je, nakon što se 26. jan. 1391. kralj Stjepan Tvrdko kao još na životu navodi, dne 17. februara ovo : „De mittendo ambassiatam nostram castellanis de Canalli et Sotorina, offerendo nos eis oceasione novorum mortis régis Bossine", te : „De mittendo in Dalmacia oceasione mortis régis Bossine pro ortando eos, quod se reducant ad debitam fidem régis Ungarie." (G e 1 c i c hThallöczy: Diplom, ragusinum. Bdpst 1887. pg. 711.). Iz ovoga sasvim pouzdana mjesta nesumnjivo sliedi, da je viest o smrti kralja Stjepana Tvrtka stigla u Dubrovnik jli dne 17. februara prije podne (naime prije skupštine dubr. vieća), ili (što je vjerojatnije obzirom na gotove zaključke istoga vieća) još 16. febr. u veče, a to znači da je sam kralj preminuo dva tri dana prije toga, jer u zimsko doba ipak je trebalo iz Bosne (po svoj prilici iz Sutjeske) do Dubrovnika toliko vremena i najbržem glasniku. Stoga možemo velikom vjerojatnošću uzeti, da je Stjepan Tvrdko umr'o dne 14. februara« Time se i Pavlović slaže, jer prvo i prvo od njega zabilježena godina 1390. znači da je on mislio na februar 1391.. to jest on je po svom načinu računanja sasvim korektno bilježio; dakle ono 16. febr. ne ide Ivana od Paližne, nego Stjepana Tvrdka. Taj pak datum ne može biti izpravan, kako vidjesmo, ali se lako tumači rgjavim čitanjem „XVI." za „XIV." Ali to nije sve. Ona zbrka u Lucijevom izd. kod viesti za tobožnju smrt Stjepana Tvrdka pokazuje očito, da je ovo mjesto u autografu imalo drugačije glasiti, jer kako da u Zadar stigne viest već 19. marta o nečemu, što će se tek 23. marta zgoditi? Iz toga se najbolje vidi, kako je prepisivač zlo prepisao, a stvar se daje lasno i nekom sigurnošću razmrsiti pomoću onoga „eodem anno", naime govor