VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 94

94 bi pritužbu čim pnje predložio za raspravu i za riješenje, a da ne bi tamo ležala ad graecas calendas. Za mito, u pravom smislu rieči, za potkupljenje, nije bila dovoljna ona mala svota, što su ju zagrebački Židovi teškom mukom za tu stvar sabrali, a osim toga su se čvrsto ufali, da će ih kancelarija obraniti, kano što ih je uvijek i dosele štitila protiv svake nepravde. Medjutim ako i ne za ovo, trebalo je svakako novaca za advokata, što je općinu zastupao, a parnice su ne samo danas, već i prije troškovima bile skopčane. Odakle da namire te troškove zagrebački Židovi, kojima je poradi nemira i proganjanja posao sve lošije išao? Zato su zamolili Židove iz okolice i varaždinske, da im priskoče u pomoć novčanim potporama „jer neprilike, što nam zagrebački žitelji prave, ne tiču se lih nas, nego svih Židova Hrvatske i Slavonije, one su dakle općenita napast" veli u drugom listu, upravljenom na Varaždince, David Blum.

1 Taj povik nije našao odziva ne radi indolencije hrvatskih Židova, nego radi njihovog siromaštva i tako moradoše Zagrepčani sami naći sredstva, da se spasu iz pogibije. Dne 10. listopada sastahu se svi članovi općine da vijećaju o svojim neprilikama i kako da se njih oslobode. Svatko je ćutio da se radi o njihovoj budućnosti i o budućnosti općine, svatko je osjetio znamenitost toga sastanka. Jedan dio njih ovdje se rodio i tužno je pomišljao, da bi morao ostaviti rodjenu grudu i u tudjini si tražiti zaklona, drugi su ovdje našli domovinu i svagdanju privredu, pa su strahom pomišljali, da bi opet morali na stare svoje dane putovati i novi dom tražiti, gdje će moći mirno glavu na počinak dati, da će morati ostaviti svoje groblje, gdje im kosti roditelja i rodjaka počivaju, pa da nitko ne će grobove njihove njegovati. Tužne misli vrzahu se po glavama sakupljenih, zabrinutost im osvoji srce, strah pred nestalnom budućnosti zaokupi im tronutu dušu. U takvom trenutku jedan se s drugim natjecao u požrtvovnosti. Svaki je preko svojih prilika dao svoj prinos, a David Blum dao je osim svoga prinosa 120 forinti kao zajam. Tako se skupi 600 forinti, s kojima su odaslanici Blum i Hirschler otputovali u Budim.'

2 Doskora se povrate kući, a kancelariji podastrta peticija išla je sporim birokratskim putem. Zima mine i još uvijek ne bi riješenja. Zagrebački Židovi jedno za drugim pitaju svoga odvjetnika Ladistava pl. Olaha o stanju svoje parnice, mole ga, da njen tok pospješi, što dovoljno dokazuje, da se prilike nijesu na bolje promijenile, i da su još uvijek stajali pod strahovitim dojmom prošlih dogodjaja. Nijesu se bili zadovoljili pritužbom na kancelariju, nego su i na sabor upravili molbenicu, da se uspostavi status quo ante. No sabor godina 1839.—1840. nije se htio baviti sa predmetom zagrebačkih Židova, jer je namjeravao u opće riješiti židovsko pitanje i zemaljskim zakonima poboljšati njihovo stanje. Time tješi Zagrepčane

3 požunski predstojnik Mojsija Singer „neka kano i ostali suvjernici pričekaju, dok se u saboru bude naša stvar pretresivala". Napokon stigne općini izvještaj Olahov, što je sadržavao kralju na potvrdu podneseni prijedlog kancelarije glede zagrebačke pritužbe, a glasio je tako, „da se sve židovske porodice, Što su do godine 1791. 1 Arkiv varaždinske općine od 6. rujna 1837. 2 Općinski arkiv, zapisnik te sjednice potpisan od 44 cUanova općine. 8 Tamo od 5. srpnja 1839.