VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 95
95 u Zagrebu obitavale ili se iza tog vremena sa izričnom dozvolom magistrata i zemaljske oblasti tamo nastanile, ne smiju smetati u daljnjem boravku, one pako, koje nemaju — prama izvještaju 7 — oblasnu dozvolu, valja izagnati, ako nijesu sposobni zakonskim putem steći inkolat". Nadalje izvješćuje Olâh, da istraga o izgrednim gradjanima (tumultuariseh) nije dovršena a i glede trgovanja nije odluka stvorena, jer su potrebite novije informacije, 1 Iz ovoga se razabire pravo stanje općine u prošloj godini, a prema tomu se razumije i onaj strah i ono napinjanje, što se očituje u listovima varaždinskima, u zdvojnom tonu općinskoga zapisnika i u žurbi na podnešenje pritužbe. -Ne bi li to bio smrtni udarac za općinu, da se novo pridošli članovi izgone, stari udomljeni trgovci ograniče i spriječavaju u poslu, pa da strepe od napadaja izgrednika, koji bi im ono malo, što su naporno skuckali, silom oteli. Da što da su sve sile uložili, da ovaj udarac otklone, da uščuvaju cjelinu općine, slobodu trgovanja i da se obrane u buduće od izgreda. Ali za sada još nije im to nikako uspjelo. Rezolucija kancelarije, u koliko je bila pozitivna, nije zaštitila novodošljake, jer pri tadanjem raspoloženju magistrata nije bilo nade, da će ikomu Židovu inkolat dozvoliti, a glede trgovanja ostavila je sve pri starom t. j. in suspenso, a ni kolovodje izgreda nije stigla zaslužena kazna. Ja mislim, da kralj Ferdinand nije ove resolucije nikad potpisao, da su se prilike u Zagrebu naskoro promijenile i to uslied saborskih rasprava, iz kojih je sve više izbijalo nastojanje, da se Židovima nanesene stoljetne nepravice ukinu, i da im se podijele dugo ustegnuta gradjanska prava. Takovim je duhom prožet bio zajednički sabor, jer je liberalna struja, ma da su ju u Beču htjeli zaustaviti, ipak prodrla u" Madžarsku, i jer su Židovi i sami se ganuli i veliki pokret potaknuli, da izvojšte koju blagodat nove struje. U ovom su pokretu sudjelovali i hrvatski Židovi, naročito zagrebačka općina, a to je znamenita i svijetla stranica povjesti njene, u kojoj se stara rieč obistinila „post nubila Phoebus", iza doba proganjanja — to bijahu dogodjaji zadnjih godina — svanu dani slobode i slobodnog rada a u njima probija i luč prosvjete u zagrebačku općinu, to je pako druga svijetla točka u njenoj povjesti prije revolucije god. 1848. II. Madžarsko židovstvo bijaše naumilo, da se na sabor obrati, — kano što je to učinilo u prijašnja vremena, najzad godine 1791. — poradi poboljšanja svoga stanja, no da taj korak bude složni čin i izražaj cijeloga židovstva bude sazvana velika skupština, ka kojoj su pozvane sve općine, da bi vijećale o sadržaju podneska, pa da izaberu uži odbor, koji bi zastupao cijelo židovstvo. Initijativu na tu skupštinu dala je peštanska općina, te je ona razaslala i pozivnice za 15. studenoga 1839. Ona pošalje pozivnicu i varaždinskoj općini, ujedno je moleći, „da je priopći i općini u drugoj županiji, njoj (peštanskoj općini) nepoznatoj. 2 Malo je čudnovito, da u Pešti nijesu znali za ime zagrebačke županije, dočim im je varaždinska, budući na medji Madžarske, bila 1 Opć. arkiv. Prvi list Olahov datiran je od 7. srpnja 1839. 2 Opć arkiv. Pozivnica je od 15. rujna 1839.
