VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)
Strana - 81
81 aktivno sudjelovali, već kad su vlastelinski činovnici od straha pred bunom ostavili grad i pobjegli, Moslavčani su sami grad stražili, da ga tudji buntovnici ne upale. Ova okolnost opet potvrdjuje, da je želja za spojenjem sa krajinom više prouzročila seljačku bunu, nego li nasilja vlastelina, jer Moslavčani su se punim pravom najviše imali razloga tužiti proti nasilju, pošto su im u zadnje doba posve novi tereti samovlastno po vlastelinstvu nametnuti, pa ipak nisu spalili grada, već su gu sami stražili Kad su se već primirili svi ostali podanici, morao je još u veljači god. 1757. general Beck sa više kumpanija krajišnika, podban Najšić sa 1500 banderijalaca, a pukovnik Zetwitz sa hiljadu banskih krajišnika Moslavčane miriti, jer nisu htjeli priznati opetovanih odredaba kraljice glede uredjenja svojih podaničkih dužnostih 1 . Althan je izhodio od vikara Reesa nalog, kojim se zapovjeda svim župnikom, da se sa propovjedaonica saobći narodu ciele biskupije sveobća dozvola pritužbe podanika proti svojoj vlasteli pred povjerenstvom, koje će sve neurednosti pobilježiti. Sam kler se je interesirao, da konskriptori ne idu po selih tužbe popisavati, jer su bili za svoje podanike zabrinuti, pak su držali, da će se ipak manje saznati, ako u Zagreb dolaze, jer ne će svi doći. Biskup Tauzi je za vrieme iztraga najvećma u Vugrovcu boravio, pak je obećao svojim podanikom novo odielo, ako se ne budu proti njemu tužili, dočim je kaptol pred povjerenstvo samo podanike Siska i Toplice predvesti dao. Sama kraljica je dočula, da je župnik pod Belom Kefelj proglasio narodu, da svaki podanik, koj ne bude išao svog vlastelina tužiti povjerenstvu, bude od Boga proklet. Taj župnik bio je prije vojnički kapelan u Krajini, pak je valjda želio krajiške odnošaje a mrzio plemstvo. Sa svih strana su grnuli seljaci u Zagreb, da se izjadaju proti svojim vlastelinom a najveću korist od toga imao je kaptol, jer su seljaci u kaptolskih krčmah mnogo trošili. Komisija je željno očekivala Rauchove podanike, kao i sve one, koji su njega obtužavali. Grofica Sermage poslala je svoje podanike iz okolice Lužnice, a grof Drašković svoje iz Steničnjaka, koji su ga obtužavali, da im otimlje njihove posjede. Sve se je to obširno bilježilo, kao i obtužbe proti Rafaju i Kašneru, gdje je buna započela. Proti drugim vlastelinom nije se tako točno postupalo a osobito mlako i popustljivo bilježile su se tužbe-proti svećenstvu. Nakon popisanih tužba pozvani su plemići pred povjerenstvo, a da im se sadržaj tužbe prije niti priobćio nije, pak suočiv ih sa podanici kratkim su putem sudjeni, bud odriešeni, nedav im prilike, da se brane. Plemstvo je bilo silno uzrujano, jer nije po zakonu zvano niti saslušano (nobilitas nec legitime citata vel audita), nu već sam prigovor proti tom postupku smatrao se je zločinom, jer da plemstvo ne smije kraljici zakone propisivati u tom iznimnom sudu. 2. rujna 1755. je Krčelić pripovjedao kancelaru Nadasd-u i savjetniku Patačiću, kako zagrebačko povjerenstvo samo za tim ide, da dokaže krivnju plemstva kao uzrok bune, dočim se povod ima tražiti u želji seljaka, da se pripoje krajini. Uz to je opisivao i jednostranost postupka povjerenstva, koje 1 Liber mem. Par. Crisien. 1757. 6
