VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 82

82 ne daje prilike plemstvu, da se brani. Kancelar i savjetnik su začudjeni pitali, zašto nitko to kraljici ne saobći ? Krčelić je sljedećih dana u privatnoj audijenciji sve to saobćio kraljici, nu ona je uslied izviešća povjerenstva već bila osvjedočena, da su svemu zlu plemići krivi. U Zagrebu se nisu mogle radi suspensije banskog namjestnika konferencije držati, a plemstvo je držalo, da će tim postupkom samo pojedinci nastradati i za to je šutilo, a ta šutnja je kraljicu u njenom mnienju utvrdila. Sav iztražni postupak bio je takav, da su se seljaci punim pravom pobjednici vlastelina smatrali. Povjerenstvo je od vlastelina tražilo urbare, pak obsvjedočiv se valjda, da su urbari odgovarali onim podavanjem, što su ih podanici imali vršiti, zabacilo je urbare, te je povjerenstvo sastavilo nove urbare ali i te ne htjedoše seljaci prihvatiti, već su proti toj odredbi glasno pred povjerenstvom rogoborili a da ni kažnjeni za to nisu bili. Althanu je dojavljeno, da se je Rafaj izrazio, da će povjerenstvo skoro iz Hrvatske otići, a on da će ostati sa svojimi drugovi, pak to bje umah priobćeno kraljici, uz savjet, da se sadanji vlastodržci skinuti moraju, jer inače ne bude nikad mira u kraljevstvu, pošto su već sada tako drzoviti, što li će biti istom kad povjerenstvo ode? Kad se je razpravljalo o plienitbi banderijalne vojske, izgovarali su se vodje, da je plienitba bila nuždna za uzdržavanje vojske, nu proti njima govorilo je to, što su i sami udioničtvovali preko potrebe uzdržavanja, a osim toga bje dokazano, da je podban njeke štedio, pak kad je mogao tamo zapriečiti plienitbu, mogao je to svagdje učiniti. Kapetan Matleković, u banderijalnoj vojsci imenovan po podbanu četnikom, suočen pred povjerenstvom sa Rauchom, tvrdio je, da je od podbana dobio nalog, da u Bisagu proglasi slobodnu plienitbu, a to da je Rauch učinio po savjetu Rafaja i Gjure Jellachicha. Gjuro Petković, Dragovanić i Spišić su takodjer tvrdili, da je bila dozvoljena slobodna plienitba i pokazivali pismene upute Rafaja. Ščitaroci teretio je samo Rafaja radi plienitbe u Negovcu. Znalo se je, da Rauch imade listove od Bužana, pak bi se mogao bio opravdati, da te listove pokaže, ali jerbo to učinio nije, opet su protivnici Althanu govorili, da to dokazuje premoć sveze zagrebačkih vlastodržaca, jer jedan drugoga ne će izdati. Convictus vicebanus Joannes Rauch, miramurque causam quod scriptas ad se litteras ex hoc consilio conferentiali non exhibuerit commissioni. Fors ob episcopum ejusque preces, qui immemor lenitatis, medio Busanii vicebano scribi fecit : ure, seca, macta, rape, occide, sed et nostri memor. Povjerenstvo je nakon dovršene iztrage izreklo osudu, kojom se Rauch osudjuje : 1. s razloga jer je imenovao štopske častnike i prisvojio si time povlast, koja mu nije pripadala ; 2. s razloga što je krvoločno biesnio proti posjedu i životu sirotinje, a nije buntovnika ni vidio ; 3. s razloga što je uz obećanje pomilovanja smrtne kazne, imenovao krvnike ; 4. s razloga što je dokazao vlastitu pohlepnost za blagom, pak nije štedio ni onih, koji su već od buntovnika mnogo štete pretrpili kao Isusovci i grof Patačić itd. ;