VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 62

62 u prošlosti hrvatskoj god. 1472—1508. Vidi o njemu studiju: „II conte Žarko Dražojević" u „Bulletino di archeologia e storia Dalmata" (IV. tečaj, 1881., p. 81—86, 116—118, 151 — 154, 164—167, 179—183); zatim Markovića Ivana „Sinj i njegovo slavlje" (Zagreb 1898, p. 12—13), nadalje popa Petra Škarice „Doba naseljenja plemića bosansko-ugarskih u bivšoj župi Poljica" (Zadar 1901, p. 27—28, 57—64, 71—73). U javnome životu javlja se vojvoda Žarko Dražojević oko god. 1472. On je tada kao knez Poljički u službi mletačke općine, koja ga je naputila, da hrvatskomu banu Pavlu Taru lukavo ugrabi grad Klis (Ljubić, Pregled hrvatske povjesti p. 134—135). Poslije medjutim vratio je vojvoda Žarko grad Klis kralju Matijašu, a taj mu je na to darovao neke krajeve u županiji Cetini, i onda grad Novi (Novigrad) u Lici. U darovanom kraju županije Cetine (u knežiji Brodarica, to jest Trilja) podigao je vojvoda Žarko s desne strane Cetine izmedju Caporica i Trilja kašteo ili grad Nutijah (Nutjak, Nućak), a poslije i drugi kašteo ili kulu Kunjak (na humku Kunjak zapadno od sela Kučića, a na putu prema tvrdinji Viseć; na humku razabiru se i danas crte zgrada, opkopa i branika). Grad Nutijak (Nutjak, Nućak) bio je g. 1492. već jako oštećen; dne 23. travnja rečene godine obećaje papa Inocentije VIII. crkveni oprost svima, koji bi kakvu milostinju dali za popravak toga grada kao i za obnovu crkve sv. Marije ispod grada Sinja. U poslanici papinoj čitamo : „Cum .... ecclesia béate Marie extra muros castri Fisignii (Sinj) Spalatensis diocesis per impios Turchos . . . destructa et ruine subiecta extiterit, ac propterea tarn illa quam Castrum Nuciach, situm prope flumen Cetina dicte diocesis, et prope confines et limites dictorum Turchorum, cuius dilectus filius nobilis vir Sarchus voyvoda Drasoeuich, laycus dicte diocesis, de nobili etiam Baronum génère procreatus, in temporalibus dominus existit, quique eisdem Turchis viriliter résistif, non parva reparatione indigeant . . ." (Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium, 1., p. 532). Iz druge poslanice pape Inocentija VIII. od istoga dana i godine doznajemo, da je tada trebala popravka takodjer „capella sancti Georgii martiris in ecclesia béate Marie Clysiensi Spalatensis diocesis, quam, ut accepimus, dilectus filius nobilis vir Sarchus voyvoda Drasoeuich, laycus eiusdem diocesis, de nobili Baronum génère procreatus, in confinibus Turchorum residens et i Iiis strenue pro fidei catholice defensionc resistens, pia devotione ductus fundari fecit, ac in qua sepulturam elegit ..." (Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium I., p. 533). Godine 1492. bio je dakle vojvoda Žarko daleko već na glasu kao junak, koji se hrabro bori sa susjednim Turcima. Čini se, da je tada jednako gorljivo služio mletačku općinu, kao i ugarsko-hrvatskoga kralja Vladislava. God. 1499. zove ga mletački knezu Spljetu, po imenu Marin Moro, novim „Skenderbegom" ; a zadarski sindici preporučuju ga mnogo mletačkoj općini, jer se uzdaju u njega, da će on biti kadar obraniti Trogir, Spljet, Šibenik i Zadar od turske sile (Ljubić, Pregled hrv. povj. p. 155., Mesić u Književniku, I. p. 423). Suvremeni Marin Sanuto u svojim „diarijima" potanko izlaže neka junačtva Žarkova. Godine 1500. pomaže vojvoda Žarko hrvatskoga hercega Ivaniša Korvina u ratu s Turcima; u srpnju provalio je s hrvatskim banovcem Marčinkom do Bistrice (Hlijevna) u Bosni, a u kolovozu potukao je s rečenim Marčinkom i ostrovičkim knezom (banovcem) Pavlom Štrbcem Kozulićem kotar