VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 24

24 da podpadaju pod njegovu biskupiju, a ujedno se potužio papi na opata, da on i njegov samostan ne uzimlju od njega sv. ulje i pomast i ne prepuštaju redjenje svojih svećenika i rasudjivanje u crkvenim pitanjima njemu kano svomu dijecezanskom biskupu. Papa je dao obje stranke preslušati po ostijskom biskupu Hugolinu, te je na osnovu njegova izvješća izrekao svoju odluku, kojom je potvrdio pravo samostana na desetinu prijepornih zemljišta, ali je ujedno priznao biskupu i ona spomenuta dijecezanska prava nad manastirom sv. Martina. Pošto je medjutim ostalo još nekoliko prijepornih pitanja, koja se nisu mogla riješiti poradi nedostatnih podataka, naloži papa (3. ožujka 1212.) Bertoldu, da zajedno s opatima manastira seksardskog i čikadorskoga presluša svjedoke jedne i druge stranke, i o tom njemu izvijesti, da on uzmogne i te prijeporne točke riješiti.

1 Bertold je to sigurno učinio, jer je papa izdao nove odluke (od 28. srpnja i 9. rujna 1215. te 13. lipnja 1216.), u kojima je samostanu sv. Martina podijelio još veća prava, dapače onakova, kakova je uživala i matica benediktinskih samostana u Monte Cassinu.

2 Još je jedan papin nalog imao Bertold izvršiti iste te god. 1212. Kralj je naime imenovao nekoga R(oberta?) sibinjskim prepoštom, ali pošto je ta čast spadala neposredno pod papu, zamoli kralj njega, da bi ga on potvrdio, u koliko se tiče duhovne vlasti („in spiritualibus"). Papa Inocent III. potvrdi ga za prepošta i povjeri Bertoldu (18. siečnja 1212.), da ga uvede u tu njegovu čast, što je ovaj sigurno i učinio.

8 Po ovim činjenicama sudimo, da Bertolda po svoj prilici nije ni bilo u Hrvatskoj, da vrši dužnosti banske časti. Njemu je valjda glavno bilo samo to, da pobire dohotke banata, a upravu je prepustio podbanu. Tečajem godine 1212. potvrdio ga je napokon papa za nadbiskupa, kako već spomenusmo, jer se je valjda medjutim dovoljno naobrazio bio; od sada navodi se on u listinama samo kano nadbiskup, a ne više kao „izabrani nadbiskup".

4 Iste te g. 1212. prestade on obnašati bansku čast, te postade erdeljskim vojvodom* Tu je čast obnašao nekako godinu dana, jer već iduće godine 1213. nalazimo ga navedena kano župana bačkoga i bodroškoga.

u I ove dvije časti obnašao je on sigurno samo za to, da bere dohotke, skopčane s njima, a ne da i terete njihove preuzme. Poslije toga nije više obnašao nikakvih svjetovnih časti, jer je u to (g. 1213.) umorena bila njegova zaštitnica, naime sestra kraljica Gertruda. A baš ovo prekomjerno opsipavanje Bertolda častima i dohocima bilo je i jedan od uzroka, radi kojih je kraljica umorena, kako ćemo poslije vidjeti. Bertold medjutim nije bio zadovoljan samo time, da je postigao tolike i tako unosne časti, nego je težio i za tim, da bude u državi prvi do kralja. Do sada se smatrao prvim dostojanstvenikom i velikašem u državi ostrogonski 1 Fejer o. c. III. 1. str. 134—139. 2 Fejer o. c. III. 1. str. 171—173. i 180—181. — Monum. Hung. hist. XI. p. 375-6. 3 Fejer o. c. III. 1. str. 114. 4 Prvi put se tako piše u listini te godine kod Fejera o. c. III. 1 str. 116. 5 Fejer o. c. III. 1. str. 116, 117, 120, 123 i 126. — Monum. Hungar. hist. XI. 354. i 359. 9 Fejer o. c. III. 1. str. 148. — Monum. Hung. hist. VI. 131—132.