VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 25

25 nadbiskup kano primas (prvostolnik) cijele Ugarske. No sad je najednom stao Bertold raditi o tom, da otme prvenstvo ostrogonskomu nadbiskupu, a pribavi ga koločkoj nadbiskupskoj stolici, i po tom i sebi. To se prvenstvo osnivalo ponajpače na tom, što je ostrogonski nadbiskup imao pravo, da kruni ug.-hrv. kraljeve. Sad je Bertold htio, da to pravo dobije kaločki nadbiskup. Pozivao se on na to, da je kaločki nadbiskup krunio kralja Belu III., oca Andrije II. No to se dogodilo za to, jer se tadanji ostrogonski nadbiskup Luka kano Belin protivnik nečkao, da okruni kralja, premda mu je to papa Aleksander III. naložio bio. Ugarski velikaši zamolili su tad papu, neka bi dozvolio, da koji drugi biskup okruni kralja, jer će inače nastati u državi neredi. Papa ovlasti doista kaločkoga nadbiskupa, da okruni kralja, ali je Bela III. morao dati pismenu izjavu, da se tim činom ne dira u krunitbeno pravo ostrogonskoga nadbiskupa. Prema tomu nije bio zahtjev Bertoldov opravdan, pa je s toga papa pravo krunidbe kraljeva ponovno potvrdio (9. i 15. svibnja 1209.) ostrogonskomu nadbiskupu na njegovu izričnu molbu.

1 Bertold medjutim nije se ni ovom papinom odlukom dao primiriti, nego je i dalje rovario protiv prava oštrog, nadbiskupa. Kad je kralj Andrija II.' 0 tom izviestio papi, pozva ga ovaj (15. svibnja 1211.), da on zajedno sa sufraganima, prelatima i kaptolima crkve ostrogonske i kaločke mirnim putem izravna te razmirice obih nadbiskupa glede časti i prvenstva, a ako bi se pri tom pojavile kakve poteškoće poradi raznih povlastica, koje su obim crkvama od apostolske stolice podijeljene, onda neka to dojavi njemu (papi), da on izreče o tom svoju odluku.

2 Kralj se mnogo trudio, da dodje do izmirenja. Napokon se iza mnogih pregovora složiše na zajedničkom sastanku o pravima obih nadbiskupa. Na tom su sastanku osim kralja prisustvovala i oba nadbiskupa te njihovi sufragani, naime biskupi jegarski, gjurski i vesprimski, sufragani ostrogonski, te biskupi veliko-varadinski, čanadski, erdeljski i sufragani kaločki; odsutnoga pečujskoga biskupa zastupao je prepošt P(etar?), ostrogonski kaptol zastupali su prepošt Benedikt i kanonik-školastik Jakov, a kaločki kaptol prepošti Jakov 1 Hosmund ; napokon je bio prisutan i požunski prepošt Hubald. Složivši se u glavnim točkama, povjeriše biskupima gjurskomu i vesprimskomu, da sastave nacrt ugovora. Oni to učiniše i priopćiše ga zboru, pa pošto se dugo o njem raspravljalo i koješta ispravilo, složiše se napokon svi prisutni u tom, koje će točke ugovor sadržavati. Sad je trebalo napisati te točke na posebnoj ispravi, ovjeroviti ih svojim pečatima i odpremiti papi na potvrdu. No pri tom je nastala svadja medju strankama. Nadbiskup kaločki, biskupi vel.-varadinski, čanadski, erdeljski, jegarski i vesprimski, te kaptoli kaločki i bački potvrdiše svojim pečatima ispravu, u kojoj je rečeno, da su se sve stranke složile u slijedećim točkama i da su ih svojom prisegom potvrdile: 1. Prvo krunisanje kraljeva pripada jedino ostrogonskoj crkvi. Ali ako 1 Fejer o. c. III. 1. str. 90—93. U ovim se pismima ne veli, tko je oštrog, nadbiskupa htio smetati u vršenju ovoga prava, nego se (u drugom pismu) veli samo općenito : „ne vos vel ipsam ecclesiam, super eis praesumat quisquam temere molestare", ali iz potonjih dogadjaja, koje ćemo navesti, vidjet ćemo, da je to bio kaločki nadbiskup, 2 Fejer o. c. III. 1. str. 112-3.