VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 225

Nekoje „I )ukale i pnvilegji cesarski" iz župske škrinjice poljičke. ^ Don Petar Škarica, Podgradjanin, neumorni istraživalac povjesti župe poljičke, u svom djelu „Cenno critico sul lavoro: La Contea di Poglizza, scritta dal. sig. Tullio Erber". Zara 1886. opisujuć na str. 49. izbor velikog kneza poljičkog pod Gracem u Gatama spominje i općinsku škrinjicu („cassetina comune"), koju bi kancelir poljički na dan izbora otvarao na javnom zboru i pregledavao s plemićima sve što je u njoj ,,i to po redu, najprije dva pečata veliki i mali, statut ili stari zakon, rukopise nove iz starih prepisane, zatim dukate ili privilegija presvjetlog dužda mletačkog . . . zatim pouzdanice i svjedočanstva visokih inkvizitora- i generala, zatim povelje njegova veličanstva rimskog cesara i napokon privilegija velikog gospodara carigradskog". Na svojim putovanjima u Poljicima zanimao sam se veoma za tu škrinjicu, za taj arkiv općine poljičke, a još više za njegov sadržaj i u mojim potraživanjima bio sam prilične sreće. Došavši u Dolnji Dolac u starinsku kuću Stjepana Bilića, kojoj glagolski napis nad vratima kaže, da je gradjena 1760. godine, a iz koje kuće po kućnoj predaji izadjoše četiri velika kneza poljička („Marko, Frane, Nikola i Štipan"), pokazaše mi jednu škrinjicu, neuglednu na oko i posve obično radjenu i ustvrdiŠe, da je to baš ona prava „škrinja privilegija", koju su veliki knezovi poljički pri sebi sačuvali i koje bi se sadržaj svake godine o sv. Jurju pri izboru novog kneza pred svima pregledavao. Na škrinji samoj nema nikakva očita znaka, koji bi uklonio sumnju o tom, da li je to zaista ona historička škrinjica. U jednom kutu poklopca piše latinicom : 1789. Ivan Sicich knez, u drugom poljičkim pismom jedva čitljivo : ja . .. I>HC;I ce.nih'io Hitan Cuuuh. Da je Ivan Sičić bio te godine zaista veliki knez poljički znamo i iz listine mletačkog dužda, koju objelodanjujemo. Nego iz toga ne proizlazi još neoboriv dokaz protiv mnijenja, da bi to mogla biti i privatna škrinjica kneza Sičića. Jači je dokaz u prilog predaji o autentičnosti škrinjice njen sadržaj. I ako u njoj ne nalazimo sviju stvari, koje nam don Petar Škarica kao njen sadržaj navodi, i opet mnogo i mnogo toga se u njoj nalazi. Ponajprije će vrijedni starješina kuće da vam pokazuje kao svetinju najveću dvije zastave poljičke, jednu stariju od bijelog platna s modrim rubom, s krunom sv. Stjepana i grbom ugarskim s jedne, a sv. Gjurdjem na konju, kako ubija zmaja, s druge strane; drugu svilenu, modru i crvenu, lijepšu na oko, samo što je lav sv. Marka razširio se golem i velik po sredini zastave, a sv. Gjurdja malašnog stisnuo u lijevi gornji kut. Pokazat će i treću zastavu, svilenu jednako, al svu raztrganu u same krpe: ta je stratila kad ono Poljičani, po njihovom kazivanju, prvi se uspeli na bedeme sinjske pri izgonu Turaka.