VJESTNIK 5. (ZAGREB, 1903)

Strana - 194

194 osječki pastor Pindor 2 *, ali joj glavna vriednost leži za XIX. viek, koji je osnovan na obćinskim neštampanim zapisnicima, dok je XVI. i XVII. viek slabo obradjen sa znan­stvenoga gledišta, jer osim što pisac nije vješt slavenskim jezicima, naročito hrv. i slov., nije ni svega onoga upotrebio što na čelu svoje radnje spominje. Ima već četrdeset godina, što se biskup Fraknôi 25 bavi oko izučavanja odnošaja izmedju Ugarske i svete stolice, a dvadeset godina što radi u vatikanskim arkivima, pribirajući za to pitanje potrebnu gradju. Prigodom 9C0-godišnjice krunisanja sv Stjepana i pobjede kršćanstva u Ugarskoj, izdao je on o tom pitanju prvi dio svoga mnogo­godišnjega rada, a obuhvata dobu od god. 1001. do kostničkoga koncila 1415. Naj­prije se prikazuje snošaj za Arpadovaca, onda za Anžuvinaca, a konačno do velikoga koncila. Sv. Stjepan dobio je krunu od pape Silvestra II. god. 1001., a ne 1000. Za nas su od posebnoga interesa partije u kojim se govori o ulozi pape Inocenta III. u doba hercega Andrije i kralja Emerika, i ona gdje je rieč o zanimanju sv. stolice za napuljske Anžuvince. Sasvim novo na osnovu nepoznatih dokumenata izradjena je partija, kako se Ljudevit I. mieša u napuljske poslove za Ivana i njegov talijanski rat, čiji neuspjeh se jasno prikazuje kao plod akcije papinske. Dodatak je osobito zanimljiv, jer se u njemu prikazuju arkivi vatikanski i donosi popis akata važnih po ugar. i hrv. povjest. — Profesor budimpeštanskoga sveučilišta Timon 2n napisao je detaljnu povjest ugarskoga ustava osobitim obzirom na pravni razvoj u zapadnim državama do god. 1608. Po­dielio je gradju na tri diela: prije god. 1C0O., onda od sv. Stjepana do Karla I. (1C00 do 1308.), te od 1308. do 1608. U više članaka razpravlja i o hrvatskim stvarima, ali nesamostalno i pristrano. Tako držeći se Paulera (Szâzadok 1888.), tvrdi da je sav teritorij na sjever od Kapele i čitava današnja Slavonija odmah od doselenja ugarski, a tek po sv. Ladislavu organizovan, Hrvatska mu je na sablji osvojena 1097., poseb­noga krunisanja nikad nije bilo, hercezi (dux) tek su apanaže, posebne uredbe hrv. i slav. županija su privilegija. Od Viroszila i Krajnera razlikuje se time, što se u shva­ćanju svega stavlja na izključivo magjarsko stanovište. Od monografija, što ćemo ih sada kronoložkim redom obzirom na sadržinu nji­hovu saobćiti, izišlo je dosta toga. Manojlović 21 izdao je prvi dio svoje zanimljive i poučne radnje o jadranskom pomorju kroz IX. stoljeća, naročito ukrštavanje interesa bizant. i franačkih. Prikazavši kako je do sukoba baš na našem primorju (prvi puta 799) došlo izmedju oba carstva, prelazi na političku situaciju u Veneciji, toj provinciji grčkoj i u bizant. Dalmaciji, a onda nam pokazuje kako se Venecija stala pomalo emancipovati od prevlasti svoje gospodarice, zatim najezdu Saracena na naše i italske obale, te kako je ona odbijena. Radnja obuhvata doba od god. 750—843. Dodana su dva vrlo zanim­ljiva ekskurzija; prvi radi o pogibiji furlanskoga markgrofa Eriha kraj Trsata (799), a drugi tumači tekst cara Konstantina Porfirogeneta obzirom na slied vladara IX. i X . stoljeća. — Odnošaj politički izmedju dalm. gradova i Bizanta u X. vieku, tumači RadoniČ 1 * u kraćem članku; nakon uvoda o prilikama dalm. gradova prije X. vieka, pisac detaljnije iztražuje odnose hrv. kraljeva prama istim gradovima i bizant. imperiji, 24 Pindor: Die evangelische Kirche Kroatien-Slavoniens in Vergangenheit und Gegenwart. Essegg 1902. 25 Fraknôi: Magyarorszâg egyhâzi es politikai összeköttetesei a römai szent­székkel. Bdpst, 1901. 28 Timon: Magyar alkotmâny és jogtörtenet tekintettel a nyugati âllamok jog­fejlödesere. Bdpst. 1902. 27 Manojlović : Jadransko primorje IX. stoljeća u svjetlu istočno-rimske (bizan­tinske) povijesti. Dio prvi. Rad jugosL akad. knj. 150. Zgrb. 1902. 2S Radonić: O političeskih otnošenijah dalmatinskih gorodov k Vizantiji v X vjekje. U „Izvjestija russkago arh. instituta v Konstantinopolje." Sofija 1901.

Next

/
Oldalképek
Tartalom