VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)

Strana - 48

48 bi odlučeno, da kapitularci mogu bit birani u upraviteljstvo gostinjca samo u ograničenom broju, da nebi dosegli većinu glasova i posvojili prihode gostinjca. Od tada je kaptol nevoljno i maločastno kuburio. U češće se dogadjalo, da bi jedna ili više kanoničija ostale izpražnjene ili da nebi koji kanonik pribivao. Kaptolski godišnji prihod 1782. god. iznašao je samo 366 škuda (t. j. 2000 franaka). S toga su se kanonici otimali pribivanju i prisustvovanju u crkvi. Da se doskoči tom nedostatku obskrbe, sv. stolica zamoljena od upraviteljstva bratovštine, skloni patrona vojvodu Frana Sforza Peretti Cesarini na nagodbu s bratovštinom: patron odstupaše polovinu svoga prava svetojeronimskoj bratovštini, koja je sa svoje strane doplaćivala kaptolskoj mensi drugih 366 škuda. Na taj način godišnji kaptolski prihod se je podvostručio na 732 škude (4000 franaka), premašiv tako svotu označenu zakladnicom Siksta V. Ova je nagodba bila potvrdjena breveom Pia VI. od 22. ožujka 1782. Promjenom družtvenih zahtjeva u brzo spomenuto povišenje kaptolske obskrbe nije bilo dovoljno, te je 1826. god. došlo do nove nagodbe medju starim patronom Salvatore Sforza Cesarini i svetojeronimskom bratovštinom, koju tada predstavljaše apostolski vizitator kardinal Karlo Odescalchi. Bratovština se obvezala povisiti godišnju kaptolsku obskrbu za 432\'

2 (ukupno 789 : 86) škuda, dobiv tako aktivno patronatsko pravo na 4 kanoničije i 3 prebende, dok je kardinalu protektoru bratovštine pro tempore pripalo pravo predlaganja na nadpopstvo ; staromu patronu je preostalo još pravo na dvie kanoničije i jednu prebendu. I tako je kaptolska obskrba dosegla do godišnje svote od 1088 škuda, te se dijelila: nadpopu 191, svakom kanoniku 101, svakom prebendaru 71 škudu. Breveom od 31. siečnja 1827. potvrdio je Lav XII. ovu nagodbu. Izdašna pripomoć kaptolskoj mensi sv. Jeronima nadošla je darežljivošću djakovačkog biskupa Strossmayera, koji joj godine 1859. poklonio zakladu od 20.000 for. u srebru, s uvjetom, da se u kaptol biraju samo vrli crkovnjaci i odlični patriote Hrvati iz Hrvatske, Slavonije, Bosne i Dalmacije, rodjeni od hrvatskih roditelja, vješti hrvatskom jeziku, odani svetoj stolici i ugarsko-hrvatskom kralju (Acta Hier. CXXXV.). I austrijska vlada, pokroviteljica kaptola, ponudi kaptolu 1860. g. godišnju dotaciju od 400 škuda, uz uvjet patronatskoga prava na dvie kanoničije; ali ta ponuda radi težkoće uvjeta nebi primljena (Acta Hier. 1860., 1863.). Kanonici su medjutim dobili stan u naravi, sgradjen pripomoću zagrebačkoga, bosansko-sriemskoga i senjskoga biskupa. Već od 1858. god. nije bio namješten nijedan prebendar, a zadnjeg je nestalo 1865. godine; s razloga, što u Rimu više nije bilo naših narodnjaka, vještih hrvatskom jeziku. Od prebenda nagradjivalo se je koralnim punktacijama svećenike ili klerike, koji su zamjenjivali prebendare pri službi božjoj u crkvi. Poslije zauzeća Rima talijanska vlada proglasila je zakon, kojim je prisilila patrone, da likvidiraju nadarbine svoga prava. Stari patron vojvoda Franjo Sforza Cesarini zatraži 2. tipnja 1874. od likvidacijonog odbora dokinuće dviju kanoničija i jedne prebende svoga prava ; a to je 29. lipnja iste godine 1