VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 49
49 postigao. Proti tom činu prosvjedovaše ne samo svetojeronimski kaptol, nego i austrijska poslaničtva kod sv. Stolice i Kvirinala, pozivljući se na protektorat austro-ugarski nad zavodom. Ali sve uzalud, jer je vojvoda tvrdokorno ostao pri svojoj. Dozvolom svete Stolice svetojeronimski kaptol 3. lipnja 1883. sklopio je nagodu s vojvodom Cesarinijem, koji se je odrekao svoga aktivnoga prava uz odštetu od 20.000 talijanskih lira nominalne vriednosti, razmjerno prema izvornoj obskrbi Siksta V; prepustiv ostalo, u smislu rečenog zakona, kaptolu u ime pasivnog patronatskog prava na korist hrvatskog naroda. Ta svota pak bi uložena u državne obveznice, dok dosegne godišnji prihod od 542 lira, nadarbinu naime, utanačenu nagodbom 1826. godine. I tako je prestao bitisati kaptol, zasnovan od Siksta V., pošto sadašnji biva posvema obskrbljivan od svetojeronimske bratovštine. Nadodati nam je, da ovaj kaptol toliko u koru koliko u javnim obhodima, kad učestvuje s rimskim klerom, upotrebljava almuciju. Crkva sv. Jeronima bila je vazda brižljivo uredjena od upraviteljstva svetojeronimske bratovštine, kojoj od početka pripada. Potres 1811. godine oštetio je crkvu djelomično, osobito na svodovlju, te je bratimsko upraviteljstvo odlučilo, da ju popravi, i ako su stručnjaci izjavili, da nema izgleda pogibelji sgrade. Orgulje, mramorni pločnik, dograda nove riznice, popravljanje slikarija na lijepu, što rese svodovlje, izvedeno od profesora Fr. Giangiacoma, Gagliardijeve slikarije na lijepu na dosele golim stienama, dekoracija istih, pozobaše sve prihode bratovštine od mnogo godina. Četvorica od kanonika ukrasiŠe na svoje troškove svaki po jednu pobočnu kapelu. Ove radnje bješe dovršene 1851. godine, te je crkva 18. prosinca 1852. opet otvorena javnom bogoslužju vanrednim slavljem i velikim svečanostima, u prisutnosti austrijskog vanrednoga izaslanika i ministra punomoćnika kneza Esterhazija, učestvovanjem rimskoga klera, papinske švicarske straže i topničtva.' Popodneva 11. ožujka 1853. papa Pije IX. pohodi crkvu i razgleda popravke i slikarije. VIII. Narodni kolegij sv. Ćirila i Metoda. Već 1598. g. namjeravalo se je zamieniti svetojeronimski gostinjac kolegijem za naobraženje crkovnjaka iz naših zemalja. To su bili izprosili od Klimenta VIII. neki članovi bratimskog upraviteljstva, a na čelu im svetojeronimski nadpop Aleksandar Komulić. Načelno tomu je doprineo najviše zaključak tridentinskog sabora o zasnovanju sjemeništa; a bližeg povoda su dale prepirke medju bratovštinom i kaptolom, te su kapitularci htjeli tim načinom preoteti bratovštini svaki upliv nad zakladami gostinjca. Nu većini bratovštine, koju sačinjavahu svjetovnjaci, nije se taj naum svidjao, te poslavši jednog svog pouzdanika k papi u Ferraru, osujetiše za tada ostvarenje kolegija. I tako se ta osnova otegla za dulje vremena doista, ali nije bila sasvim onemogućena. Svetojeronimski nadpop Juraj Jurjević (Georgicei) 1743. g. namrao je zakladu za kolegij, o ostvarenju kojega se je svedjer mislilo. I tako dviesta godina nakon prvog zamišljaja došlo je napokon* do ostvarenja. Bratimsko upraviteljstvo je naime 17. rujna 1789. izviestilo papu Piju VI., da se je od nedavna uz gostinjac za poklonike, jedino zakonito biće po zamisli zakladatelja, nezakonito prikrpalo bolnicu za bolestne sunarodnjake u Rimu, što je zobala većinom prihode bratovštini. Zamoliše s toga papu, da dokine bol4
