VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 47
47 papa Pije V. podigao na prezbiterijalni kardinalni naslov; a najprije ga podielio kardinalu Rimljaninu Prosperu da Santa Croce. Zatim je ovaj kardinalski naslov postigao Angeneski kardinal; a onda bi 1570. g. franjevac Felice Peretti della Marca, dotadanji kardinal prezbiteralnog titula sv. Simuna, premješten na naslov sv. Jeronima. U tom činu je on 24. travnja 1575. izabran papom pod imenom Siksta V. Uzvisiv na kardinalstvo 13. svibnja iste godine svoga nećaka Aleksandra Damasceni Peretti di Montalto, dodieliv ga baš crkvi sv. Jeronima. Dapače, priznavajući se Siksto V. Hrvat porieklom, dade velikodušno razoriti staru crkvu, da u brzo na istom mjestu sagradi veću crkvu, porušiv za to okolišne kuće svetojeronimskog gostinjca, što su godimice unašale 200 škuda. Izradba bi povjerena vrstnim graditeljima Martinu Longhi starijemu i Ivanu Domeniku Fontani. Medjutim obdari Siksto V. crkvu povlasticama i moćima, pače htio je premjestiti iz crkve sv. Marije Velike u mramorni sarkofag glavnog oltara tijelo sv. Jeronima, ali su crkovnjaci sv. Marije Velike taj naum osujetili, pokopav moći na veliku dubinu u kripti svoje crkve. Bullom „Sapientiam sanctorum" 1. kolovoza 1589. g. zasnova Siksto V., da uzveliča službu božju i razbudi štovanje sv. Jeronima, kolegijatni kaptol s jednim nadpopom, pet kanonika i četiri prebendara u crkvi sv. Jeronima, ustanoviv, da na te nadarbine imaju pravo izključivo sinovi hrvatskog naroda („dumtaxat nationis illyricae"), a dopitujuć aktivno patronatsko pravo svojim pranećacima knezovima Peretti od Venafra i njihovim nasljednicima. Namjeravao je veliki ovaj papa obskrbiti od svoje strane rečenih 6 kanoničija i 4 prebende „bez ikakva okrnjenja prava gostinjca". Doista je bullom zakladnicom doznačena godišnja dotacija od najmanje 640 škuda (3600 franaka), te je nadpopa dopadalo 120, svakoga kanonika 60, a svakoga prebendara 40 škuda; a uz to se je obećavalo i eventualno povišenje, u slučaju da bi bilo razpoloživa viška od prihoda dobara, koje je papa namjeravao još doznačiti kaptolskoj mensi (Acta Hier. LXXVI.). I tako se je kaptol odmah ustrojio. Budući već tada u svetojeronimskoj bratovštini 5 bratima svećenika, to su bili oni sa drugih 6 u Rimu boravećih Hrvata predstavljeni papi (Acta Hier. LXXV.). Nu slijedeće godine umre Papa Siksto V. a da nije podpuno izvršio svojeg nauma, odnosno na obećanu obskrbu kaptolske mense, te je kaptol doista pobirao godišnji prihod od samo 350 škuda. Ali ipak mimo toga obavljao je kaptol dnevnu božju službu po ustanovam rečene bulle, sve dok je nasljednik Sikstov Urban VII. 1605. g. vivae vocis oraculo ograničio crkovnu službu samo na svečane dane. 1 Nepodpuna obskrba kaptolske dotacije prouzrokovala je onu nesuglasicu medju svetojeronimskim kaptolom i gostinjcem, koja je za tri vijeka točila narodni zavod. Prvom posljedicom bijaše dugotrajna parnica (1613. do 1630. god.) medju kaptolom i gostinjcem; kaptol bo bijaše pokušao prisvojit si upravu gostinjca, dok se je otimao bogoslužbenim troškovima. Parnica je riješena za Urbana VIII. : gostinjcu pripada ne samo, što je njemu ostavljeno ili zapisano, nego i ono što je crkvi darovano, a kaptolu samo ono, što bijaše darovano njemu. Da se zapriječe daljnje svadje medju kaptolom i gostinjcem, 1 Svetojeronimski Arkiv, Relazione del visiiatore aposlolico delV ospizio e della chiesa di S. Girolamo, cardinale Giovanni Tolomei nel 1719.
