VJESTNIK 4. (ZAGREB, 1902)
Strana - 44
44 je vršilo po konstituciji Siksta V. od 1589. godine i po razsudi Rote od 1656. godine. Tko nije znao hrvatski govoriti i to dobro, nije smio biti pobratimljen; 1 dapače izključen je ča i onaj, koji je znao koje hrvatsko narječje, a nije bio vješt književnom hrvatskom jeziku, kao što je bio slučaj sa Markom Buničićem, za koga se je rad toga moralo pitati riešitbu od sv. Stolice (Acta Hier. 1816.). Izključenje svakog tudjinskog jezika, pak i talijanskoga, u nadpisima na bratinskoj grobnici kod sv. Lovrinca in Agro Verano, uzakonila je svetojeronimska bratovština zaključkom 1873. godine, označiv, kako se imaju sastaviti nadgrobni nadpisi (Acta Hier. 1873.). Svetojeronimska bratovština se pak natječe, da medju svoju braću primi jednoglasno ugledne hrvatske književnike i umjetnike te ugledne slavonske aristokrate. Po starodavnom običaju hoće, da biskupi svih hrvatskih dieceza su ne samo naslovna braća, nego prava sudjelujuća braća, te uzakonjuje, da u svakom važnijem pitanju i oni imaju biti upitani s pravom glasa kao i bratimi u Rimu. Tako i za ostale bratime u Hrvatskoj odlučuje, da se njihov glas zahtjeva i uvaži u svakom važnijem poslu (Acta Hier. 1776.). To nam potvrdjuje dugotrajno dopisivanje svetojeronimske bratovštine sa hrvatskim episkopatom o otvorenju i preuredjenju kolegija (Acta Hier. 1860.—1889.). Veća djelatnost svetojeronimske bratovštine urodila je 1862. godine odlukom otvorenja kolegija za klerike i svećenike (Acta Hier. CXLI.), što no bi u čast dvama slavenskim apostolima, prigodom njihove tisućgodišnjice, prozvana imenom „kolegij sv. Cirila i Metoda." Kad se je ponovno otvorilo sjemenište sv. Cirila i Metoda ne samo za klerike već i za svećenike, bi smješteno u prostorije dotadašnjega gostinjca. I tako nije bilo više mjesta za ukonačenje siromašnih narodnih poklonika ne samo, nego što takova radi kućnoga reda nije bilo sljubivo sa sjemeništem. S toga dotadašnji officium hospitalitatis na korist siromašnih poklonika bi zamijenjen milostinjom od 10 talijanskih lira, koju bi upraviteljstvo podieljivalo pokloniku, što bi izpravom svoga biskupa dokazao, da je baš takov. Tim je već od 1862. godine prestalo činom ugošćivanje siromašnih poklonika, te je i gostinjac činom prestao kao takov bitisati, pretvoriv se u dobrotvorno djelo, kao što i ini narodni gostinjci u Rimu. Nu ugošćivani su u kolegiju narodni biskupi i svećenici, a kadkad i svjetovnjaci, ali uz odštetu za hranu i konakovanje, jer je to bilo sa stegom gostinjca sljubivo, a tako se i kod spomenutih drugih narodnih gostinjaca u Rimu radilo i radi. Promjenom vlade u Rimu g. 1870. svetojeronimski hrvatski narodni zavod bio je predmetom diplomatske akcije, kao što i ostali tudjinački zavodi u Italiji. Nova talijanska vlada je pozvala tudje vlade, da joj podastru popis i dokaze narodnih zavoda u Italiji, koji su pod njihovim pokroviteljstvom. Tomu pozivu se je odazvala i austro-ugarska vlada,- uvrstiv u popis svojih pokroviteljstva i 1 Domenik Sbardella, rodj en u Šibeniku, prosio je pismeno svetojeronimsku bratovštinu, da ga pobratimi. Bratovština je tu prošnju odbila, premda su dva bratima posvjedočila, da je sbilja rodom Sibenčanin, za to, jer je uvažila opazku kanonika Paštrića, da je naime prositelj od otca Talijanca i da nezna hrvatskog jezika, premda mu je majka bila Sibenčanka. Svetojeronimski Arhiv, Decreti 1680.—1689. gcdine.
